Probuđena bradata riba

    1294

    Beardfish

    Sleeping in Traffic: Part One

    Datum izdanja: 21.05.2007.

    Izdavač: Inside Out / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. … on The Verge of Sanity
    2. Sunrise
    3. Afternoon Conversation
    4. And Never Know
    5. Roulette
    6. Dark Poet
    7. Harmony
    8. The Ungoldy Slob
    9. Year of the Knife
    10. Without You
    11. Same Old Song (Sunset)

    ‘Bradata riba’ doista je neuobičajeno ime za rock bend, a neuobičajena je i muzika ovih Šveđana, koji su nakon dva nezavisna albuma, “från en plats du ej kan se …” iz 2003. i “The Sane Day” iz 2006. godine, svoje mjesto pronašli, nekako logički i očekivano, pod okriljem najpoznatijeg svjetskog izdavača progresivne muzike. Isto takve, točnije progresivnog rocka, kakva leži u njihovim korijenima.

    No, opis Beardfishove muzike ni u kom slučaju tu ne završava. Ona je naime izuzetno kompleksna, slojevita, sadržajna i u sebi sadrži utjecaje ponajboljih progresivnih, rock i hard rock bendova šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Ukratko, ‘posuđena’, ali – dobra.

    The Beatles, The Doors, Yardbirds, Simon & Garefunkel, Led Zeppelin, Jethro Tull, King Crimson, Yes, Pink Floyd, Gentle Giant neki su od bendova čije sam ‘rukopise’ prepoznao i koji su pregledavani i proučavani u trenucima dok se stvarala ova muzika.

    Gotovo za svaku od ponuđenih pjesama, a ima ih jedanaest, može se reći da svoje korijene vuče od ovih bendova, a zajednička im je i tamnija, izraženo psihodelična atmosfera, kao i retro produkcija.

    Muziku podržava

    Isto tako, aranžerski je dio tečno i temeljno odrađen, pogotovo u dijelovima gdje su spomenutim stilovima dodani utjecaji folka, fusiona, jazza i bluesa. A posebno vrijedi spomenuti krasne akustične dijelove, kojih ima veliki broj i koje jako lijepo dopunjavaju kompletnost atmosferskog ugođaja, bilo da se radi o harmonikaškom intru “… on The Verge of Sanity“, ‘beatlesovskoj’ piano baladi “Dark Poet” ili “Year of The Knife“, bržoj pjesmi s magičnim gudalima.

    Kad smo krenuli izvlačiti pojedine naslove, onda svakako to treba napraviti i s “Roulette“, ultraslojevitom kompozicijom sa Zappinim pjevanjem, klavijaturističkim miksom tipa The Doors/Yes/Led Zeppelin i Jethro Tullovskim gitarističkim smislom za profinjenost.

    Profinjenost koja krasi ovaj zaista fini album, koji me u nekim segmentima podsjeća na Paatos, bend koji dolazi iz iste zemlje i ima slične ideje poput ovih. Ideje koje su, istina, mnogima davno prije pale na um, no opet ideje čije je ponavljanje uvijek dobrodošlo. Barem ako se razmišlja, sluša i gleda sa stajališta retroman(ijak)a.

    Muziku podržava