Priprema za album s Katy Perry

Zadnjih desetak godina američki bend Weezer izgleda kao da je pred samim raspadom, svako malo se govori da su napravili sve što su mislili pa potom kroz nekoliko mjeseci izađe novi album. U cijeloj toj priči, bend je ostao na vrlo visokoj kreativnoj razini i ne ‘melje’ uzaludno.

Nakon slabašnog “Make Believe“, činilo mi se da je krajnje vrijeme da se raspad i dogodi, ali pauza od tri godine između albuma donijela im je toliko potrebnu svježinu pa je prošlogodišnji album “Weezer (Red Album)” bio osvježenje i novi poticaj u radu benda.

Danas su već skoro legende, rade s najpoznatijim producentima (između ostalog s Jacknife Leeom), a čak se i pop zvijezde lijepe za njih poput Katy Perry. Baš me zanima kako će ta kombinacija završiti, ali računajući po “Raditudeu” sigurno ne može biti preveliko razočaranje jer se na njemu bend počeo poigravati s komercijalnim pop zvukom.

Znači, osim standardnih gitara koje su okrenute ka power popu, na “Raditudeu” su posloženi i mnogi elementi mainstream glazbe u kojoj se Coumo i ekipa uopće nisu zagubili jer su pjesme ponovno tipično Weezerovske. Onaj tko si je dao malo truda i preko ljeta prosurfao po nastupima na inozemnim festivalima, između ostaloga, mogao je vidjeti Weezerovske obrade “Kids” MGMT-a i “Pokerface” Lady GaGe što je bila naznaka pomaka zvuka k pop vodama.

Na svu sreću, našli su pravu granicu između popa i gitarskog power-popa, pa “Raditude” zvuči svježe, novo, zanimljivo i prije svega komercijalno.

Album započinje jednom od najoptimističnijih ljubavnih pjesama ove godine “(If You’re Wondering If I Want You To) I Want You To” koja vraća bend desetak godina unatrag, na njihove najuspješnije momente. Zarazan riff, udarnički bubanj, neodoljiva melodija, blesavi tinejdžerski tekst o ljubavi… Kombinacija za novi hit.

Naravno, Weezer je samo jednom u karijeri ponudio jedan (potencijalni) hit na albumu pa tako i ovaj puta nije razočarao. Već sljedeća “I’m Your Daddy” je nešto mračnijeg suzvučja, ali opet vrlo prepoznatljivo, iako su koristili vrlo hibridne gitarske dionice.

“The Girl Got Hot” zvuči kao zaostatak s “Maladroida”, “Can’t Stop Partying” je jedna od stvari koja se približava synth-popu, odnosno spomenutom klasičnom mainstream popu kakvog gaje Lady GaGa, Katy Perry i ine pjevačice, u “Put Me Back Together” malo vuku na MGMT, “Trippin’ Down The Freeway” je najslabija na albumu u kojoj je refren jedino vrijedno spomena, “Love Is The Answer” je psihodelična ambijentalna balada, “Let It All Hang Out” je prepuna energije, “In The Mall” odiše prosjekom, “I Don’t Want To Let You Go” zvuči kao da je Weezer preradio neku pjesmu U2, dok su s posljednjom “Turn Me Around” napravili solidan završetak albuma.

Weezer je tipičan studentski bend prpošnih melodija i razonodnih tekstova koji rijetko kada imaju neki smisao više osim čiste ljubavi i zabave. Kroz gotovo dvadesetak godina nisu se previše promijenili, što može i ne mora biti dobro, ali su uspjeli i postići konstantu u kojoj nema pretjeranih podbačaja. U to svakako spada i “Raditude”, solidan albumčić s nekoliko prelijepih pop bisera, nekoliko dobrih pjesama i par ‘fillera’ što ukupno gledajući daje zadovoljavajući rezultat.

Skorašnja budućnost im daje priliku za potpuno drugačije projekte od dosadašnjih pa će biti interesantno vidjeti kako će se snaći u tome. U nekoliko trenutaka na “Raditudeu” pokazali su da im dobro stoji pop i synth glazba pa vjerujem da neće biti velikih problema, samo da i oni sami prerano ne ulete u nešto takvo.