Pripitomljeni Mark

Za nekog tko se autorski ne oglašava tako često, Mark Lanegan je požurio s objavljivanjem svoje nove kolekcije pjesama nazvane “Phantom Radio“.

Ovaj ga album nalazi u fazi eksperimentiranja s electro-zvukom i antiknim synthesizerskim ritmovima pri čemu se najsretnije ne lišava klišeja danih žanrova. No, fanovi grupe Depeche Mode (kojih uvijek ima u Hrvatskoj) će pozdraviti taj smjer, dok ostali neće biti pretjerano dirnuti.Energični zvuk 12-žičnog Rickenbackera (na tragu grupe The Byrds)u uvodnoj pjesmi “Harvest Home” navješta velike stvari. To je klasičan rock zvuk, no s Laneganovim glasom dobiva strast i autentičnost. Nitko ne može bolje otpjevati “Black is the color, black is my name” i “I grieve, I’ve sold my harvest, my home” kao Mark.Lanegan je očito i dalje u karakteru nadrkanog raspikuće koji pola dana okolo radi probleme sebi i drugima, a drugu polovicu se iskupljuje zbog toga. No, velike stvari koje su najavljene stižu u nastavku albuma, samo ne u očekivanoj mjeri. Kad se sjetim da je “Bubblegum” imao gotovo sve pjesme na kojima je zvučao kao da mu život visi o koncu, “Phantom Radio” ostavlja dojam da su zvjerski impulsi ipak utihnuli, odnosno, da mu je važnije zvučati drugačije, nego zvučati dobro.

Tek je nekoliko pjesama koje plijene pažnju svojom oštrinom i dubinom: epska “No Bells On Sunday” (koja je smještena kao bonus) zvuči kao da je ispala iz suradnje s Isobel Campbell i ostaje otvoreno pitanje zašto ova pjesma nije završila na ‘regularnom’ izdanju albuma. U dotičnu pjesmu su se synthesizerski zvukovi uklopili poput meda na mlijeko, a Lanegan pokazuje kako može zvučati strastveno, samo da mu se podari prava pjesma.

Minimalistička “Dry Iced” je također pogodak (također uvrštena kao bonus), pri čemu Lanegan je najuvjerljiviji kad najmanje pjeva (znam, zvuči gotovo kao uvreda, ali nije bila namjera).

“Seventh Day” unatoč dobro omjeru svih glavnih sastojaka (đavolski ritam, distorzirane gitare, razni electro-dodaci…) ne uspijeva ostaviti dojam kako bi trebala – Mark zvuči prepitomo. “Torn Red Heart” je jedna od jačih pjesama regularnig dijela, ali pomalo plače za nekim ekspresivnim ženskim vokalom koji bi učinio još boljom, možda čak i uspješnim singlom.

Ovim albumom Lanegan nije razočarao, ali kad je slušatelje navikao na puno lijepih stvari, onda su očekivanja visoka. I da, preporučam izdanje s bonus pjesmama.