Primjer tipičnog hip-hop albuma današnjice

Trick-Trick još je jedno od otkrića u zadnje vrijeme stvarno pre Eminema. Riječ je naime o još jednom ex-kriminalcu koji se pokušava uzeti dio kolača veoma propulzivnoj glazbenoj industriji. Čovjek je čak i producirao većinu svojeg albuma, što nije čest slučaj u hip-hop glazbi. Ipak, to naravno ne znači da se radi o kvalitetnom uratku. Već je stvarno postalo pomalo zamorno pratiti ovaj žanr glazbe.

Ako ćemo iskreno, tek u nekih pet do deset posto svega što izađe u godinu dana možemo razgovarati o dobroj glazbi, većina se svodi tek na generičko ponavljanje tema i podloga koje ste već x puta čuli. A Trick-Trick pogađate, spada u tih devedesetak posto.

Eminem je danas razmjerno cijenjen raper, ali isto se ne može reći niti za jednog pripadnika njegove ergele, od D12 i 50 Centa, do ovog novog. Trick-Trick je skup klišeja koji već stvarno postaje teško progutati. Red gangsta hip-hopa, red kvazi soul/R&B laganica o teškom životu, a ima i koketiranja s trenutno vrlo popularnim podžanrom južnjačkog hip-hopa.

Ipak se nađe i slušljivih pjesama koje neće baš vrijeđati vašu inteligenciju, kao npr. “Big Mistake” feat. Proof ili “Leave Your Past“, a “Welcome To Detroit” feat. Eminem smrdi na klasični hit za široke mase, iako više zbog gostovanja Eminema (koji ipak pruža tek solidnu izvedbu). Ostatak albuma može se opisati s tek nekoliko riječi: reciklaža, loše, iritantno.

Moram priznati da su se u potpunosti ispunila sva moja očekivanja vezana uz ovaj uradak od trenutka kada je CD došao u moje ruke. Trick-Trick je raper koji ni u kom pogledu ne iskače iz prosjeka scene, te je kao takav potpuno nezanimljiv svakom glazbenom konzumentu s iole istančanim ukusom. Zapravo nije žalosno što je taj čovjek snimio album, žalosno je što je većina žanra takva, ustajala i kronično nezanimljiva.

Naći kvalitetan hip-hop uradak danas je kao tražiti iglu u plastu sijena. Nije ni najveći problem što je danas rap trendy glazba, već u tome što sad puno lakše možete doći u doticaj s dubiozama koje prije desetak godina izdavačke kuće ne bi ni štapom dirale. Loše.