Priča o ženskom samopouzdanju

“Ako ti život da limune, napravi limunadu” jedna je od vodilja ovog albuma i razlog zašto se baš tako zove. Ovo nije obična limunada, ovo je limunada s ljutim papričicama nakon koje se riga vatra.

Iako u pravilu svoje ploče snima s morem suradnika, koautora, kompozitora, producenata i aranžera, te se ponekad ne zna tko tu pije, a tko plaća, Beyonce od tog pristupa ne odustaje ni na albumu “Lemonade“. Razlika je što su se u odnosu na prethodne ploče stvari poklopile.

Nazovite to sretnim trenutkom, dobro odabranom ekipom, inspiracijom, kako god, no Beyonce ima jako dobar album, na kojem je uspjela zazvučati puna umjetničkog integriteta, univerzalno, autentično, što zna biti problem ako znamo u kakvim (umjetnim) uvjetima i pod teškim povećalom živi gđa Beyonce Knowles Carter s familijom.

I ne samo to: pjesma s ovog albuma “Freedom” donosi da je Beyonce našla svoje koalicijske partnere u za nju neočekivanim žanrovima: u progresivnom rocku s kojim je uspjela nešto što rijetko kome uspijeva: složila je svoj ‘zid zvuka’, a vlastitu vokalnu izvedbu dovela u istu ravninu s onima kakve je imala Aretha Franklin.

Sličan je postupak sa sličnim (jako dobrim) rezultatima ponovila i u “Don’t Hurt Yourself” – uz utjecaje starog bluesa, Led Zeppelina i Jacka Whitea, “Dont Hurt Yourself” sugerira samo jedno: nema te sile koja može zaustaviti ljutu ženu, naročito ako je udružena s Jackom Whiteom. A pritom još po cijelom albumu prostači kao kočijaš i ne zvuči usiljeno, nego da svodi račune u svom životu i nakon dugog mučnog i tihog podnošenja raznih nevolja konačno oslobađa nakupljeni bijes.

Stilskim vrludanjima tu nije kraj: dašak simpatičnog countrya u “Daddy Lessons” će obogatiti cijelu njenu priču. Ideja vodilja ovog albuma je razvoj ženskog samopouzdanja koje se gradi kroz odnose sa značajnim drugima (roditeljima, partnerima, bakama) i koje se razvija u situacijama kroz koje Beyonce prolazi i u kojima nauči prihvaćati samu sebe, što ponajbolje opisuje zaključna “Formation“: Beyonce je svoje novce zaradila, ali nije zaboravila odakle je: tata joj Alabama, mama Lousiana, ona je takva kakva je i voli sebe takvu kakva god da je – u svakom slučaju mnogo bolji završetak ploče od davnašnje, lažno nabrijane i stupidne “Run The World (Girls)“.

Izrazito nabrijan (povremeno i previše za moj ukus), “Lemonade” otvara novu stranicu u umjetničkom stvaralaštvu Beyonce Knowles Carter. Ako se po jutru dan poznaje, moglo bi biti jako zanimljivo.