Previše kreativnosti donijelo prosječan album

Moram priznati da kada u ‘potpisu’ neke pjesme vidim imena Pharrell ili The Neptunes, od nje zaista mnogo očekujem. Razlog tome je što su nas i Pharrell i njegov kolega Chad Hugo jednostavno navikli na vrlo kvalitetne, uhu ugodne i prije svega zabavne ritmove.

Kada im se pridruži Shay te se spomenuti trojac oblikuje u N.E.R.D., tada sve ranije spomenuto pada u vodu.

N.E.R.D. očito postoji kako bi si slavna trojka dala oduška te negdje ‘ispuhala’ višak glazbene kreativnosti. Kao očiti rezultat toga nastao je njihov treći studijski album “Seeing Sounds“.

Odmah moram naglasiti kako ovaj album ne donosi ništa novoga – baza su im i dalje na prvi pogled aritmične bas-linije upotpunjene s malo rappanja i malo Pharrellovog falseto-pjevanja te ne pretjerano domišljati i pametni tekstovi.

Među takvima ističe se “Everyone Nose“, ironična pjesma koja ismijava ‘djevojke koje stoje u redu za kupaonicu kako bi ušmrkale malo bijeloga’, kao i drum’n’bass stvar “Spaz“.

Kako album odmiče, početno nabrijana atmosfera počinje se gubiti u jednoličnim i nimalo inovativnim ljubavnim pjesmama u kojima glavnu riječ uglavnom vodi Pharrell, a takve su “Happy“, “Love Bomb” i “Sooner or Later“.

Kao što je bilo i na prethodnim albumima i ovdje je moguće pronaći mješavinu raznih utjecaja – od rocka, funka pa sve do popa i hip-hopa, no ipak momci su pretjerali sa svim tim ‘začinima’…

Kreativnosti im zaista ne nedostaje, ali ipak ovaj put je previše kreativnosti donijelo gotovo ispodprosječan album, koji bi mogao proći gotovo neprimjetno da iza njega ne stoji N.E.R.D. Jedino što ga uspijeva održati u granicama prosjeka je isključivo i samo njihovo ‘proslavljeno’ ime.