Prerade poznatih i nešto manje poznatih pjesama

Everclear su jedan tipičan američki bend koji je nastao pod utjecajem Nirvane početkom ’90-ih prošlog stoljeća. Tijekom vremena zvukovno su se malo izmijenili, ali nisu previše izgubili na prepoznatljivosti.

Tijekom karijere su svirali mnoštvo pjesama koje nisu oni napisali, što na koncertima, što ih izdali kao b strane singlica, a kako su malo u kreativnoj krizi (zadnji album izdali su prije dvije godine), zaključili su da bi bilo lijepo sve te covere staviti na jedan kup i objaviti ih pod imenom “The Vegas Years“.

Kako im je nekoliko pjesama falilo, čak su uspjeli specijalno za ovo izdanje ukrasti još pokoju pjesmu, pa ih se sakupilo zavidnih 14 na ovom albumu.

Sve pjesme imaju zajedničku poveznicu u nekom pop punk/power pop štihu s povremenim žešćim potezanjem po gitari gdje se nije previše kemijalo s preradama, već im se ostavila glavna melodija. Ipak, cijeli album je vrlo izjednačen i monoton, kao da recikliraju jednu te istu pjesmu po sto puta što svakako nije pohvalno za “The Vegas Years”.

Od poznatijih autora najviše se ističe live-verzija bezvremenske “Brown Eyed Girl” Van Morrisona, koju još nisam čuo u lošoj verziji, a ovdje je odsvirana samo uz akustičnu gitaru i zborom od nekoliko tisuća ljudi. Istaknuo bih i Thin Lizzyevu “The Boys Are Back in Town” kojoj ipak fali malo ‘mesa’, a tu su još pjesme autora poput Niela Youga, Toma Pettya, Cheap Tricka i mnogih drugih.

“The Vegas Years” je album koji ne može imati pretjeranu težinu iz razloga što nema nikakvog autorskog rada, već su na njemu obradeni neki hitovi za sva vremena uz par bendovskih aduta. Preslušavajući album, bilo je zanimljivo prepoznavati pojedine pjesme, no komercijani zvuk svih pjesama dovodi do jedne linije koja umara slušatelja.

Everclear me ovim izdanjem najviše podsjetio na rane Fountains of Wayne (kada se nisu toliko bavili countryem), samo što je tada taj bend bio mnogo kvalitetniji nego Everclear danas, što i ukazuju ovim albumom, gdje kronično nedostaju svježe i atraktivne ideje koje bi ih mogle vratiti na stare staze slave kada su im albumi ulazili u top 10 Billboarda.

Manjak inspiracije također se može iščitati iz albuma koje su izdali zadnjih godina (od 2000. naovamo) gdje su samo dva studijska albuma i čak dvije ‘best of’-kompilacije, što uz ovaj album prerada može naslućivati da se životni vijek Evercleara lagano bliži kraju. S “The Vegas Years” u potpunosti zaslužuju R.I.P.