Preporuka od svemoćne Adele

    952

    Alex Clare

    The Lateness Of The Hour

    Datum izdanja: 11.05.2012.

    Izdavač: Island / Universal Music

    Žanr: Alternative, Dubstep, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Up All Night
    2. Treading Water
    3. Relax My Beloved
    4. Too Close
    5. When Doves Cry
    6. Humming Bird
    7. Hands Are Clever
    8. Tight Rope
    9. Whispering
    10. I Love You
    11. Sanctuary
    12. I Won’t Let You Down

    Jedan od komentara kupaca za ovaj album na Amazonu ‘čuo je da je Adele preporučila ovaj album i nije pogriješila’. Sad, slažem se, nije pogriješila, ali nije ni pogodila.

    U moru dubstep izvođača koji su nikli posljednjih godinu-dvije, Alex Clare ubraja se u srednju klasu, zadovoljio je, ali ništa više od toga. Razlog leži u tome što njegove pjesme zvuče ponegdje vrlo moćno, ali kad ih se čuje sve na jednom mjestu, brzo se shvati da Alex voli sam sebe reprizirati.Punim imenom Alexander George Claire nekad se zvao Alexander G. Muertos da bi ga promijenio u mnogo logičnije umjetničko ime Alex Clare kad se ozbiljnije počeo baviti glazbom. Od tada, malo po malo gradi karijeru, surađuje s raznim facama, pa je tako i došao do prvijenca “The Lateness of the Hour“.

    Na albumu se nalazi 12 skladbi od kojih se ističu uvodna “Up All Night” te “When Doves Cry” jer je obrada Princeovog standarda (i ni po čem drugom). To su ujedno i dva pola albuma, jedan dinamični koji uvelike duguje alternativnom rocku, dok je drugi podosta sterilan, kao neka blijeda kopija ’80-ih.

    Muziku podržava

    Kada gledamo album kroz prizmu ovih krajnosti, jasno je da bolje djeluje kad se približi uvodnoj skladbi jer tako dobivamo jedan novi spektar zvukova koji se mogu spojiti u dubstepu. Kada ublaži ritmičnost svoje vizije, tada sve zvuči slabašno, anemično, kao da se ne želi maknuti iz kategorije ‘jedan od’.

    Kroz takve balanse prolazi i cijelo izdanje, a kada sve slušamo u cijelosti, osjeti se manjak doze iznenađenja kojom bi nas mogao oduševiti na onakav način kako je oduševio Adele. Ipak, ako se žešće primi ekspresivnijih skladbi mogao bi postići mnogo, iako njegov vokal podosta podsjeća na onaj Davida Greya koji ljudi ili obožavaju ili mrze.

    “The Lateness of the Hour” u osnovi je dobar alternativni rock album baziran na dubstepu pomoću kojeg odlazi u još pokoji žanr poput soula ili r&b-a, sve u svemu solidan čušpajz za razbibrigu.

    Muziku podržava