Preoccupations: Novi Materijal kao oda depresiji

Tko su Preooccupations? Okupili su se 2012. godine pod imenom Viet Cong, pa ako vam njihova glazba zvuči poznato, a niste sigurni vara li vas sluh, očito vam je promakla ova promjena. Dogodila se kao posljedica povezivanja benda sa istoimenom političkom organizacijom. Pritisak je očito bio dovoljan za promjene, otkazani su im koncerti zbog neprihvatljivog imena i 2016. godine postaju Preoccupations s novim istoimenim albumom. S početkom ove godine dolazi osam novih pjesama upakiranih u album s još jednim ‘kreativnim’ imenom – “New Material”.

Od samih početaka, ova kanadska četvorka kroz svoju glazbu proteže post punk zvuk. “New Material” nije izuzetak, osim što zvuči puno mračnije i depresivnije od prijašnjih. Nije to slučajnost, pjevač Matt Flegel izjavio je kako je album svojevrsna “oda depresiji”. Posvetili su ga, osim depresiji, autodestrukciji i svim ostalim trovanjima ljudskog uma i duha.

“Espionage” je prva pjesma na albumu i ujedno svojom atmosferom odličan pokazatelj što nas čeka do kraja. Definitivno se ističe svojim synth zvukom mračne strane osamdesetih godina prošlog stoljeća. Dramatičnost cijele pjesme podsjeća na neke hitove Depeche Mode ili Sisters of Mercy. Pjesmu “Decompose” obilježava melodija za koju bih se usudila reći da je odgovorna harfa ili barem nešto slično. Scott Munro je u jednom od intervjua, opisujući novi album, izjavio kako je njegov najveći cilj snimiti album u kojem se neće moći raspoznati o kojim je instrumentima riječ. “New Material” sigurno nije sredstvo ostvarivanja njegovog cilja, ali je očito na dobrome putu.

“Disarray” donosi malo melankolije, tekst je jednostavan a sastoji se od ponavljanja naziva i par dramatičnih stihova. Ta melankolija me podsjetila na neka razdoblja puberteta i veliko obožavanje Joy Division, a je li zvuk sličan nekom od njihovih hitova – procjenite sami.

Dalje se svakako izdvaja i “Antidote”, tekstom ali i ritmom kritizira i napada današnji svijet. Stih “to live is to suffer again and again” neupitan je dokaz kako je ovaj album zaista posvećen depresiji.

Pjesma “Solace” sa zvukom gitare u ovoj cijeloj priči dođe kao probijanje sunca za vrijeme kiše. Tekst također priziva malo optimizma koji nakon nje pjesma “Doubt” neupitno poništava. To je valjda taj osjećaj dizanja i padanja koji su htjeli opisati glazbom kroz album o depresiji i autodestrukciji. “Compliance” je odličan završetak – dramatičan instrumental dostojan zadnje scene šokantnog završetka nekog filma. Neće vam pružiti utjehu i mir nakon cijele depresivne pozadinske priče ovog albuma, ali će ga odlično zaokružiti u kvalitetnu cjelinu.

“New Material” je svakako posebniji materijal Preoccupationsa, zvuči vrlo osobno i intimno. Potiče na razmišljanje i ako mu date priliku i zaista promislite o njegovoj poruci, možda vas i potakne na neke promjene. Bez obzira na sve poveznice s depresijom, nije mu svrha liječiti ili rješavati probleme, ali ako uspije u tome imamo samo još jedan dokaz kako je glazba nešto najbolje na svijetu.