Prekasno prepoznat talent

Iz današnje perspektive gledano, Eddiea Cochrana zaobišlo je poštovanje koje uživaju neki drugi rockabilly pioniri poput Buddya Hollya, ali i Rickya Nelsona, te Genea Vincenta.

Eddie Cochran bio im je ravan u svakom pogledu, ali njegova karijera potrajala je samo pet godina. Na američku publiku nije imao značajnijeg utjecaja, no ona u Velikoj Britaniji bila mu je iznimno naklonjena.

Sredinom 1950-ih rock ‘n’ roll se činio tek poput glazbene mode koja će doći i proći. No Chuck Berry, Buddy Holly, Little Richard i Eddie Cochran prepoznali su potencijale koje nudi rock, a Cochranov stil – rockabilly s masnim, dinamičnim akordima i tekstovima koji slave razuzdan tinejdžerski život – svakako su tada bili nešto novo.

Njegovi glazbeni počeci datiraju iz 1955. kada je snimio svoju prvu ploču kao druga polovica The Cochran Brothersa (zabavno je što se druga polovica zvala Hank Cochran koji mu nije bio brat niti bilo što u rodu).

Prekretnica u karijeri zbila se 1956. kada se Eddie pojavio u filmu “The Girl Can’t Help It”. Premda su on i njegov partner Jerry Capeheart već imali iskustva s filmskom industrijom snimajući glazbu za niskoprodukcijske uratke, pjesma koju je ondje otpjevao, postala je pravi hit.

Ako ste upoznati s pričom o The Beatlesima, pjesma kojom će Paul McCartney pokušati zadiviti Johna Lennona pri njihovom prvom susretu 1957. bila je upravo Cochranova “Twenty Flight Rock” iz gore navedenog filma.

Uslijedili su manji hitovi koji su uvijek bili uspoređivani s onima Elvisa Presleya. Za razliku od Elvisa, Cochran je sam pisao glazbu i stihove, a upravo je on autor jedne od najprepoznatljivijih tinejdžerskih himni. Njegov jedini ‘Top 10’ hit bio je “Summertime Blues“, u ono vrijeme i čudo tehničke prirode, popularni način snimanja ‘overdubbing’ postao je standardan tek godinama kasnije.

Velika Britanija bila je u to vrijeme zaražena rock’n’roll manijom. Rijetko je imala priliku vidjeti istinsku američku rock zvijezdu pa je Eddie ondje uživao status rezerviran još samo za Elvisa Presleya. Petotjedna turneja iz 1960. proširena je na 15 tjedana, a klinci poput mladog Georgea Harrisona pratili su ga u stopu kamo god krenuo.

Ali nostalgija za domom bila je prejaka, stoga se Eddie odlučio na povratak kući za vrijeme pauze tijekom turneje. Puknuta guma taksija i jedna ulična svjetiljka na putu do zračne luke Hethrow zauvijek su okončale turneju dvadesetdvogodišnje zvijezde.

Njegova smrt prošla je u Americi gotovo nezapaženo, dok je za sve glazbenike u Britaniji ona bila iznimno traumatično iskustvo. S godinama, prepoznat je i s druge strane Velike bare kao jedno od najvećih imena glazbe prije pojave The Beatlesa. Njegove su pjesme obradili i izvodili The Who, The Beach Boys, Led Zeppelin, The White Stripes, The Sex Pistols i mnogi drugi.

Jedna od njegovih posthumno izdanih pjesama je i “Three Stars“, posveta Buddyu Hollyu, Ritchieu Valensu i The Big Bopperu, prijateljima koji su poginuli u zrakoplovnoj nesreći godinu dana ranije.

1987. primljen je u Kuću slavnih rock’n’rolla.