Preinake u ‘Happy metalu’

Jedni od najboljih predstavnika tzv. ‘Happy metala’ nisu nitko drugi, nego Freedom Call. Njemački bend kojem su uzori veseljaci Helloween (u koje je prešao njihov bivši gitarist Sascha Gerstner) i Gamma Ray (u kojem bubnjar Daniel Zimmermann aktivno svira), nakon tri godine ljenčarenja (hm dobro, bio je tu jedan live album) konačno su napravili nešto. I to nešto nije ništa drugi negoli friški full-length album koji su jednostavno nazvali “The Circle Of Life“.

Pa, što se tiče njihovog životnog kruga, smiono bi rekla da su maturirali albumom “Eternity” koji ih je i podigao iz prašine u nebesa, a trenutno su u, nazovimo to prijelaznom stadiju. Zašto? Zato što je ovaj album drugačiji od ostalih. Po čemu? Prvo, dodatak Nils Neumanna u bend pridonio je i tome da ima više klavijatura koje ponekad zvuče pomalo čudno, drugačije nego što smo navikli. Zatim, gitare… Sama svirka je nekako jača, grublja, i više heavy. Lyricsy su se također podosta promijenili, nema više one ‘taragon’ tematike.

Čak se u ponekim pjesmama i gubi onaj prepoznatljivi happy metal štih, inače totalno karakterističan za Freedom Call. Pogledajmo na primjer pjesmu “Hero Nation” koja je po svemu atipična za ovaj bend, niti je happy, niti catchy, niti onako wuhuu. Zatim “The Rhythm Of Life“, također neobičnu za F.C., ali odličnu stvar koja fino sjeda u uho. S druge strane, ovaj album sadrži i prepoznatljive Freedom Call pjesmice, vesele i živahne, poput “Starchild“, “Starlight” i “Carry On“. Svijetle točke ovog albuma su i odlična produkcija, te nezamijenjivi glas Chris Daya, po meni jednog od najboljih power metal vokala današnjice.

Što reći za kraj? Unatoč svim promjenama, ovaj album u mojim očima, ili bolje rečeno, ušima dobiva visoku ocjenu, zato jer smatram da navedene promjene nisu naštetile kvaliteti benda, već mu donijele svojevrsno osvježenje, jer kad malo razmislite, ako u jednom trenutku u karijeri nekog benda ne dođe do nekih, pa makar najmanjih preinaki, on postaje dosadan i sve pjesme postaju klonovi, a to je za muziku općenito, koja je umjetnost, nedopustivo, jer ona postoji kao takva da se razvija i bude sve bolja i bolja.