Ivo Robić
Pjeva Vam Ivo Robić (izvorne snimke 1949.-1959.)
Datum izdanja: 23.04.2012.
Izdavač: Croatia Records
Žanr: Pop, Šansone
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Četverosveščana kompilacija “Pjeva Vam Ivo Robić” donosi 95 snimaka koje je snimio uglavnom u šestom desetljeću 20. stoljeća (nekoliko snimaka datira u 1949. i jedna u 1969.).
Riječ je o reizdanju iz 2001. koje objedinjuje sve bitnije snimke koje je Robić načinio u periodu kad je tek dosizao vrhunce svog interpretatorskog i autorskog talenta, odnosno, pred dane ponosa i slave koji su slijedili u Njemačkoj. Ovo izdanje prati i odgovarajuća bilješka u kojoj se može pročitati “ona pripovijest” po kojoj je svog šefa Berta Kämpferta nagovorio da obojica skupa pogledaju The Beatlese i potpišu s njima prvi diskografski ugovor.
Riječ je bila uglavnom o akademski školovanim muzičarima ili vrhunskim talentima koji su itekako dobro razumjeli zakonitosti žanrova, koji su se ‘prešaltavali’ iz jedne u drugu stilsku ladicu, kao da je riječ o jutarnjem pranju zuba. Držalo se do, u to doba modernog, bigbendovskog pristupa, električne gitare bile su gotovo futuristički pojam, no zvučna sinergija instrumenata relativno se lagano stvarala. Naravno, svi aranžmani nisu provedeni idealno, no iz današnje perspektive, možemo samo sanjati o ovako visokim zanatskim standardima. Zamjerka bezobraznog novinara bila bi u remasteringu zvuka: iako je 2001. oprema za remastering bila relativno zastarjela, prilikom reizdanja 2012., mogao se i morao se primijeniti novi postupak u ‘čišćenju’ zvuka i pogotovo u redukciji šuma.
Robić je pak svoje interpretatorske vrhunce dosegao u pjesmi “Prošli davni dani” (prepjev “Auld Lang Syne”) i “Que Sera, Sera“, a da je uz to i odličan autor dokazuju snimke “Srce, laku noć“, “Ne plači” i “Samo jednom se ljubi“. Robić se kao kompozitor također držao gracioznosti i uglađenosti, te nježne (malo)građanske vizure lišene bilo kakvih silnih zvukovnih poteza ili premaza. Set također sadrži legendarnu “Malu djevojčicu“, koja je poznata po iritantnom refrenu “Tata kupi mi auto“, te mnogo bolju “Autobus Calypso“.
Za prosječnog konzumenta ovakav izbor četiri diska ipak je preobilan obrok, no riječ je o hranjivim “sastojcima” koji su, unatoč davnoj godini proizvodnje, sasvim solidno ‘konzervirani’, a za aspirante za industriju lakih nota, kompletan set je neizostavna lektira.