Prdnite vragu u lice

Očito je da niti jedan bend iz Kanade ne može proći bez neke (manje ili veće) povezanosti s legendama Straping Young Lad – gitarist iz Straping Young Lada i vječni suputnik Devina Townsenda, basist iz Straping Young Lada i Fear Factorya (zadnja dva albuma), bubnjar iz, pogađate, Straping Young Lada, upotpunjeni ludim našminkanim vokalom jednostavno nazvanim The Heathen složili su jedan zanimljiv bend – Zimmers Hole.

Nije riječ o ničemu novome, jer ljudi koji se kreću po takvim scenama uvijek imaju punu glavu novih ideja pa i projekti nastaju iz dana u dan (kako se kaže, svi sa svima). Ovaj postoji još od daleke 1991. i uvijek je bio ispušni ventil za ljude koji su imali svoje ‘važnije’ bendove. Za ljude od četrdesetak godina (i više) ovo je jako žestoko i jako zabavno – očito.

Radi se o jednom, hm… metal bendu. Naizgled to je zbilja jedan pravi trash metal album, ali, ako se pogleda dublje, ustvari je to jedna velika sprdačina. Ne krevelje se u glazbi, jer i kroz ovakvu zabavu sviraju brutalnije, bolje i žešće od većine kolega, ali ustvari su izmiješali dosta metal-stilova i napravili jednu metal-komediju.

Da Andrew Lloyd Webber i Tim Rice danas rade đavolji odgovor na Jesus Christ Superstar, dobili bi upravo pjesme kao “When You Were Shouting at the Devil… We Were in League with Satan” i “We Rule the Fucking Land“. ‘Fist-punping’ himničke melodije su tu i apsolutno sva metal obilježja – šminka, munje, gromovi, režanje čudovišta, puno duplog basa, recitacije, visoko i nisko…

Muzika je istinski iskreni (manje-više) metal, trash riffovi, klinički precizni brzi bubnjevi, a vokal skače od glam power metal vrištanja pa se malo prebaci na onaj gremlinski Cradle of Filth vokal, i onda naposlijetku skoči na black metal glasove iz groba.

Jasno je da nije riječ o bendu koji radi revoluciju nad metalom, jer bi takva bila prejednostavna, već im je valjda dosta kvazi zlih likova i polužestoku muzike pa su oni složili nešto što većina ne bi uspjela napraviti niti smrtno ozbiljna.

Jahački ritam na “1312”, ljigave recitacije na “Hair Doesn’t Grow on Steel“, ratnički riffovi “Fista Corpse“, a naposlijetku i prdenje, podrigivanje i usna harmonika na “Devil’s Mouth” još su jedan pokazatelj raznovrsnosti i ironičnosti ovog albuma.

No, iako toliko ironičan, album uopće ne zvuči nakaradno i loše. To su odsvirali majstori, svima je jasno, a njihov stav u cijeloj priči može biti samo zabavan. Uostalom, riječi tipa ‘blood will fall from the devil’s mouth’ odavno su prerasli, a i sama imena pjesama jasno pokazuju stav prema svemu.

Ovo im je bend za zajebanciju i za ispunjavanja svih njihovih najvećih metal želja. Što god hoće, stavit će ovdje, bez da ispadnu pretjerani i teško slušljivi kao recimo članovi Dream Theatera na Liquid Tension (jasno, skroz druga priča).

Ovo je album koji će doći pod ruke samo nekima, jer čak ni nema smisla da ga se ide planirano nabaviti i ozbiljno preslušavati (ne usudim se baš reći da je ‘besmislen’). Jer, tek kad se pomirimo s njihovim namjerama, moći ćemo preslušati ovaj totalno-metal album s konstantnim osmijehom na licu. A to najčešće ne ide zajedno.

Usput, za super ilustraciju nije loše sjetiti se njihovog prošlog albuma na kojem su otpjevali “Napster, Napster, where’s the cash that I’ve been after?” (uputa: koristite “Master Of Puppets” melodiju).