Praznik metala u slobodnoj zemlji

    1575

    Gamma Ray

    Land Of The Free Part Ii

    Datum izdanja: 19.11.2007.

    Izdavač: SPV / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Into The Storm
    2. From The Ashes
    3. Rising Again
    4. To Mother Earth
    5. Rain
    6. Leaving Hell
    7. Empress
    8. When The World
    9. Opportunity
    10. Real World
    11. Hear Me Calling
    12. Insurrection

    “Land of the Free”, konceptualni album Gamma Raya iz 1995. godine, iako poprilično dobar, ne spada u krug mojih najužih favorita među ostvarenjima ovog benda. Pa se sukladno tome nisam previše uzbuđivao kad sam čuo da dobiva svoj nastavak. Štoviše, mislio sam da i nije baš nešto što je nasušno potrebno, barem ne u toj i takvoj formulaciji.

    Povodeći se, uz osobnim, i stavovima nekih štovatelja benda, koji upravo njega doživljavaju najboljim. Jer, kad je s albumima “Powerplant” (1999.) i “No World Order” (2001.) malo uzdrmao svoje čvrste temelje, Gamma Ray je uzeo četverogodišnju pauzu u kojoj se uspio ‘skockati’ i prije dvije godine snimio “Majestic“, jedan od svojih najboljih albuma.

    Zato sam pomislio da bi možda bilo logičnije nastaviti se kretati ‘veličanstvenim’ putem nego posezati u prošlost i ponovno aktivirati priču sa sretnim krajem. No sve su se te moje procjene i mišljenja pokazale netočnima, a brige neutemeljenima, jer je GR opet snimio ‘strašan’ album.

    “Strastven, žestok, agresivan, a istovremeno melodičan heavy power metal”, pisali smo u recenziji albuma “Majestic“, i niti malo ne možemo pogriješiti ‘prilijepimo’ li ove karakteristike i drugom dijelu konceptualne priče o ‘slobodnoj zemlji’. S time da se ovdje radi o još britkijem, još žešćem materijalu, s nešto većim obimom epske atmosfere i jačim utjecajima metala osamdesetih.

    Muziku podržava

    Od unikatno izvornog ‘helloweenskog’ power metala, preko onog NWOBHM bendova, sve je ovdje izvanredno posloženo u tipičnim Gamma Rayskim himničnim pjesmama s pompoznom produkcijom, koje se kreću u rasponu od mirnih, baladnih, preko mid, pa sve do speed i super speed/power ritmova.

    Perjanica ovog materijala su harmonična, ludo jaka gitaristička isprepletanja i prepucavanja, prepuna vrlo oštrih heavy riffova i solaža, u kojima se naziru jasni utjecaji Judas Priesta, Accepta i Iron Maidena, čijem su originalnom soundu dosta približene i bas sekcije. A uz tradicionalne, prepoznatljive ‘helloweenske’ ritmove, za stalnu se ‘nazočnost’ powera iz sve snage brinu bubnjevi.

    Pjevanje je također velika individualna snaga ovog benda, pa je ono i ovdje rezolutno, odrješito, maksimalno metalno, dodatno dramaturški – epično u ‘oh-oh-oh…’ izvedbama, a za uspostavljanje mračnije atmosfere brigu preuzimaju klavijaturistički dijelovi. Baš oni svima koji heavy power etiketiraju poluozbiljnim pridjevom ‘happy’ izbijaju iz ruke i zadnje adute za takve procjene.

    Kad smo spomenuli osamdesete, red je da kažemo da, uz originalnom Helloweenovom soundu, ovaj album ipak najviše ‘duguje’ Iron Maidenovom, s kojim ima puno bliskosti. Uz već spomenute individualne, istaknimo da se i u samim, masivnim konstrukcijama pjesama u kojima je sve detaljno izgrađeno, nailazi na dosta sličnosti.

    Brzi, užasno beskompromisni i maksimalno napaljeni heavy metal naslovi su “To Mother Earth“, “When the World” i “Hear Me Calling“, mid tempo pjesme s epskim utjecajima, “Empress” i “Opportunity“, gubitak brzine nadoknadile su pojačanom dozom energije, a finalni dio albuma je maidenovski, jedanaest i pol minutni, bogato aranžirani ep “Insurrection“.

    Usprkos tome što smo na nekim mjestima istaknuli kako su Kai i ekipa nešto posudili od metal legendi, to nije pridonijelo gubitku identiteta i izvornih vrijednosti ovog benda. Koji je, nakon kraha Helloweena početkom devedesetih, definitivno spasio power metal od propasti koja mu se nad glavu nadvila poput Damoklovog mača.

    Baš se zato radujem svakom njihovom novom albumu, a kud ćeš većeg zadovoljstva nego kad dva najznačajnija power metal benda u kratkom razdoblju objave kvalitetne albume. Tu naravno, osim na ovaj, mislim i na ništa manje dobar Helloweenov “Gambling With the Devil”. S njima su power fanovi, ali i bendovi tog pravca, dobili dva dodatna, edukativna štiva.

    Muziku podržava