Pravi klasičan pop album

Tko je Gonzales? Gonzales (pravim imenom Jason Charles Beck) rođeni je Kanađanin, a trenutno živi i radi u Europi, malo u Parizu, malo u Berlinu… Preživljava pišući i producirajući pjesme za sebe, ali i za mnoge druge, a među najpoznatijim suradnjama su one s Feist i Peaches.

Koji su mu uzori i utjecaji? Gonzales ima širok krug utjecaja, od tradicionalne pop glazbe iz ’60-ih i ’70-ih, preko jazza, funka, gospela i soula, do današnjih izvođača poput npr. Jamesa Blunta i Jacka Johnsona. Ne libi se iskoristiti sva svoja znanja stečena na svim mjestima koje je posjetio, a ponosno i ističe da je židov što mu je i podosta pomoglo u karijeri.

Kakav je album “Soft Power“? Album je vrlo opuštajući, nenametljiv i zabavan. Za razliku od nekih srodnih mu pop izvođača, Gonzales nije ‘konfekcijski tip’, pa da radi samo preko nekih šablona, nego ispomiješa malo francuskog ambijenta s Elton Johnovskim baladama uz ritmove Bee Geesa u ekstatičnu cjelinu koja drži slušatelja ‘napetim’. U 10 skladbi, koliko se nalazi na albumu, nema nekih pretjeranih odskakanja, niti prema gore niti prema dolje, što album čini vrlo ujednačenim i kvalitetnim.

Kakve su pjesme? “Soft Power” započinje kao da si na nekom koncertu, s pljeskom publike i najavom prezentera, da bi uslijedila vrlo prpošna “Working Together“, prepuna karipskih ritmova, pa vjerujem da bi se odlično uklopila na Johnsonov soundtrack za “Curious Georgea”.

Slijedi ju balada “Slow Down” u stilu Eltona Johna, “Theme from In-Between” zvuči kao moderna klasika vođena laganim atmosferičnim klavirom, “Unrequited Love” nas zove na plesne podije Studia 54, “Map of the World” je laganica u koju je izvrsno uklopljena kiša i grmljavina, instrumental “Modalisa” pokazuje Gonzalesove kreativne klavirske makinacije, “Apology” po atmosferi vuče na modernu blagdansku pjesmu, s “Let’s Ride” još jednom možemo zaplesati kao i Travolta u “Saturday Night Fever”, tijekom “C Major” nema ničeg drugog osim mrmljanja i klavira, dok sve završava u stilu Sinatre u “Singing Something” koja ima skrivenu pjesmu “Fortunately, Unfortunately” nakon nekoliko minuta tišine.

Ukupan dojam? Dojam je i više nego zadovoljavajući jer pokazuje da se pop glazba ne mora raditi po striktnim pravilima koje određuje nekoliko najpoznatijih producenata uz pratnju MTV-a koji ih forsira. Povremeno tužan i melankoličan, dok u drugom trenu vrlo vesel i živahan, Gonzales pokazuje nekoliko lica koje je odlično uklopio u svoj novi album.

Završna riječ! “Soft Power”, kao što mu i samo ime govori, jak je album koji će na mekani način doći do vas, ako, naravno, vi to želite. Zaboravite na skepsu (pošto vjerujem da niste dosad čuli za Gonzalesa), već dozvolite da i vama Gonzales uđe pod kožu jer je on vrlo šarolik i zabavan, a prije svega i opuštajući autor koji zna napraviti dobru klasičnu pop pjesmu bez raznih računalnih dodataka što se danas rijetko nalazi.