Pravi folk blues

“Hard Times” je drugi samostalni album Eduarda Jimmya Matešića, koji je u dugoj glazbenoj karijeri najdublji trag ostavio kao lider Plave trave zaborave. Na ovom albumu ne radi se o countryu, već o jedanaest pravih folk-blues brojeva sazdanih samo od Jimmyeve akustične gitare i glasa.

Već naslovna stvar koja ga otvara navješćuje da će “Hard Times” biti pravi bombončić. Pjevanje je diskretno, neforsirano, a show pripada sjajnoj svirci gitare, punoj ritma i mjere. Stil me posjetio na Skipa Jamesa, pa ne čudi što se na albumu nalazi i obrada jednog od njegovih zaštitnih znakova, “Hard Times Killing Floor”. Na nju se nastavlja i obrada “30-20 Blues” Roberta Johnsona koja se opet temelji na “20-20 Blues” Skipa Jamesa.Tu su još i tradicionalna “Waiting For the Sun” i Leadbellyev valcer “Irene Goodnight” koji zatvara album, dok ostatak albuma čine Matešićevi originali koji pogađaju stil starih folk-blues trubadura i bešavno se miješaju s obradama. “At the Gallows Pole” uspješno kreira iluziju da je riječ o staroj folk pjesmi, šarmantna “Some People Live So Easy” podsjeća na topli lirski stil Mississppi Johna Hurta, a nježne balada “Alone Again” zvuči kao da je nastala u Londonu ili San Franciscu šezdesetih.

Stihovi također pričaju neke stare odmetničke vestern priče o lutanjima, nevjernim ženama, pištoljima i vješalama. S druge strane, priče o teškim vremenima i borbi da se spoji kraj s krajem nikad, a pogotovo ne danas, ne gube na aktualnosti. Utjehu od vlastitih briga nije stoga loše potražiti u Jimmyevim zakrivljenim notama.