Muddy Waters
Live In Montreal
Datum izdanja: 29.10.2007.
Izdavač: Spectra / Aquarius Records
Žanr: Blues
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Bio je jedan od prvih glazbenika koji su iz delte Mississippia došli u Chicago u potrazi za boljim životom. Po nekim pričama upravo je on bio prvi blues glazbenik koji je počeo koristiti električnu gitaru. Njegovo ime je Muddy Waters.
U intervjuu koji smo vodili 2006. u Opatiji, tijekom 6. Liburnia Jazz Festivala, blues-rock gitarist Jimmy D. Lane na tu je temu rekao: “Sve je počelo s trojicom svirača. Bijahu to Muddy Waters, Jimmy Rogers i Little Walter. Donijeli su sa sobom iskustvo sviranja južnjačkog bluesa i elektrificirali zvuk po uzoru na glazbenike koje su slušali na jugu, primjerice u Memphisu. Tako je nastalo ono što poznajemo kao čikaški blues. Neke od karakteristika su: gitara, usna harmonika, klavir, slide, polagani i teški blues.”
Lane je savršeno opisao što je najbitnije za svakog blues glazbenika: “Moraš biti iskren i osjećati ono što sviraš. Moraš osjećati note da bi ih mogao svirati. Ako sviraš note, a ne osjetiš ih, to su samo note bez značenja. Naučio sam da treba razumjeti blues i osjećati ga da bi ga svirao.”
Te karakteristike krase Muddya Watersa koji je, poput Alberta Kinga, Willia Dixona i B.B. Kinga, utjecao na cjelokupnu rock scenu koja se razvila u šezdesetima. Tako su si primjerice Stonesi nadjenuli ime po Watersovoj pjesmi “Rolling Stone”, a Hendrix je obradio njegovu sladbu “Mannish Boy”.
Grupa Cream također svoj uspjeh duguje bluesu. Tri izvrsna glazbenika: gitarist Eric Clapton, bubnjar Ginger Baker i basist Jack Bruce, uz svoje vlastite, bluesom nadahnute, skladbe svirali su i nekoliko obrada. Ta rockerska interpretacija bluesa postigla je ogomnu popularnost kod publike. Poslije su mnogi vjerovali da je pjesme poput “Crossroads” ili “Spoonful” napisao Clapton! Takvih primjera ima još mnogo, a svim tim glazbenicima uzor je bio Muddy Waters.
Savršen primjer Chicago bluesa je DVD koji sadrži Watersov nastup u Montrealu 1980. Bend koji se sastoji od dvojice gitarista, Luthera “Guitar Juniora” Johnsona i Boba Margolina, te basista Calvina Jonesa, bubnjara Willya “Big Eye” Smitha, pijanista Pinetopa Perkinsa i usnog harmonikaša Jerrya Portnoya, na prava je uzbuđenja pripremio publiku kroz pjesme poput “Baby Please Set a Date” i “St. Louis Blues“. Waters se, poput svake zvijezde, pojavljuje tek u petnaestoj minuti koncerta.
Sviraju polagan, opuštajući blues. Waters svira lead- i slide-gitaru koju prate još dvije gitare radi raznobojnijeg zvuka, te pjeva, izmjenjujući se s dionicama usne harmonike. Između ostalih, sviraju i njegove skladbe, poznate blues standarde, poput “Hoochie Coochie Man“, “Mannish Boy“, te “Got My Mojo Working“, na kojoj im se pridružuju dvije zvijezde bluesa, pjevačica Koko Taylor i usni harmonikaš i pjevač James Cotton.
Činjenica je da je blues glazba polako pala u zaborav nakon dolaska raznih novih pravaca poput rocka, punka, techno glazbe ili free jazza. No usprkos tome u današnje vrijeme blues se može pronaći u skoro svakom glazbenom žanru zato što se većina njih na njemu bazira.
Upravo zbog toga važno je slušati velikane poput Muddya Watersa, posebice u tako sjajnim izdanjima u kakvom se predstavio na koncertu koji se nalazi na ovom DVD-u.