Pravac sjever!

    2078

    Bad Religion

    True North

    Datum izdanja: 21.01.2013.

    Izdavač: Epitaph Records

    Žanr: Punk, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. True North
    2. Past is Dead
    3. Robin Hood in Reverse
    4. Land of Endless Greed
    5. Fuck You
    6. Dharma and the Bomb
    7. Hello Cruel World
    8. Vanity
    9. In Their Hearts is Right
    10. Crisis Time
    11. Dept. of False Hope
    12. Nothing To Dismay
    13. Popular Consensus
    14. My Head is Full of Ghosts
    15. The Island
    16. Changing Tide

    Pravi, geografski sjever, kažu, nemoguće je utvrditi klasičnim kompasom. Njegova igla trza samo na onaj magnetski sjever i dovodi nas tek približno onom pravom.

    Popratimo na trenutak pak gramofonsku iglu. Ona kaže kako je Bad Religion družba pronašla svoj sjever. Ili mu je barem vraški blizu.Punk-rock dinosauri koji su preživjeli meteore, Busha mlađeg i modernu pop glazbu zalizali su svoje sijede i pokazali svima kako im titula legendi itekako pristaje. Rockerski orijentirani “The Dissent of Man” je iza nas i bio je dobar, no “True North” je tu i zapalio je štalu. I da, obrišite prašinu s onih debelih Oxfordovih rječnika, mogli bi dobro doći.

    Album je brz, pjesme svakim slušanjem sve više hvataju za uši, a pozadinski ‘ooozin’ aaahs’ vokali i dalje su trademark benda. Dug 35 minuta najkraći je to Bad Religion uradak još od daleke 1992. i albuma “Generator” koji “True North” šiša za pet minuta.

    Muziku podržava

    Prvopotezna pjesma istoimenog naziva prepoznatljivo je badreligionovska i bilo bi je teško zamijeniti za pjesmu nekog drugog benda. Sadrži sve elemente jedne pjesme Bad Religion, instrumentalno i lirički – noge tjera na tapkanje, a mozak na razmišljanje. U srodnom i hitrom taktu stižemo do prvog mini iznenađenja, propulzivne pete pjesme koja po svom naslovu zvuči kao da je mogla ispasti iz džepa nekom ljutitom tinejdžeru – u ovom slučaju 48-godišnjem znanstveniku, profesoru paleontologije i antropologije, te književnom autoru, Gregu Graffinu. “Sometimes I have no sense at all, As most flawed men are wont to do, Just say fuck you, Pavlovian rude, A menace too, Pay hommage to, Your bad attitude“.

    Ako to nije podiglo pokoju obrvu, “Dharma and the Bomb” to svakako hoće. Nakon više od tri desetljeća i 250 pjesama glavno grlo neke Bad Religion pjesme nije Greg, već kolega mu Brett Gurewitz. Brett je pjesmu naime otpjevao kako bi Gregu pokazao kako ona zvuči u njegovoj glavi, no budući da se Greg mučio, zadržana je Brettova verzija koja u konačnici predstavlja pravo osvježenje u njihovom katalogu. Tekstualno je to prava zbrka referenci koja se može protumačiti samo ako ste stručnjak za istočnjačku filozofiju i nuklearno oružje ili ako ste vješti s internetskim tražilicama. Dobrodošlo odstupanje od klasične zvučne formule koje zvuči poput neke alternativne rock pjesme otprije 20-ak godina. Palac gore.

    Hello Cruel World” svojim osrednjim tempom neodoljivo podsjeća na “Streets of America” s albuma “The Gray Race” ili “Sanity” s “No Control”, te je ujedno najduža pjesma na albumu. Dobar je primjer vremenske neograničenosti koji u isto vrijeme ima prizvuke albuma otprije dvadeset godina baš kao i onih izašlih tijekom zadnje dekade. Tempirana na polovici ploče dobra je uvertira u drugi, nešto introspektivniji dio albuma i njegovu uvjerljivo najbržu pjesmu, jednominutnu petardu “Vanity” koja izvlači ono najbolje iz bubnjara Brooksa Wackermana.

    Marširajuća “In Their Hearts is Right” sa svojim jednostavnim, a opet toliko efektnim refrenom vrlo lako zavlači se u uho i izdvojio bih je kao jedinu koja u mom slučaju nije zahtijevala više od jednog slušanja – upamtio sam je istog trena. “Dept. of False Hope” melodična je oda razumu i prijeko potrebnom ljudskom jedinstvu i jedan od najjačih aduta albuma s nešto nježnijom vokalnom izvedbom i zaraznim ‘hosana’ uzvikom. Sitna modifikacija Gregova glasa u dijelovima pjesme “My Head is Full of Ghosts” neodoljivo odgovara njenoj atmosferi i detalj koji ćete voljeti ili mrziti. Nostalgična “Changing Tide” impresivno zaključuje ovaj impresivan album: “Brothers say goodbye, Sisters don’t you cry, All embrace the times,Wade into the changing tide“.

    Minus je prevelik broj pjesama. Od viška glava ne boli, no smatram kako bi s pjesmom ili dvije manje album zapravo bio kompletniji. Osim toga, prisutna je i sličnost s prethodnicima kojih ima dosta. “Dharma and the Bomb” unosi toliko dobrodošao element iznenađenja, no i dalje je to sonički poznato iskustvo, punk-rock koji mlati istu slamu jedan dobar period. To doduše može biti i minus i plus. Tko voli, nek’ izvoli. Bad Religion ionako nikad nisu bili isključivo muzički ili lirički, već oboje. Ovo je savršeni slušački debi i ukoliko bude posljednji dostojan je toga.

    Kad jedan bend obilježi više od polovice vašeg života, kad su vam prve dlačice ispod nosa rasle usporedno s njegovim riffovima, i kad su melodije iz vaših zvučnika bile oaze pod plavim nebom daleko prije nego ste mogli znati koji k.. one zapravo znače teško je biti objektivan. Ja sam to pokušao. Ukoliko ste odrasli uz ovaj ili bilo koji bend, znate o čemu pričam.

    “True North” možda neće odgovoriti na neka životna pitanja, no mogao bi pomoći u traženju njihovih odgovora, kao i u postavljanju novih pitanja o svijetu oko sebe i u sebi. Možda pomogne usmjeriti nečiji unutarnji kompas ka pravom sjeveru. Ili barem vraški mu blizu.

    Muziku podržava