Prava pop ploča

U vrijeme prvijenca “Izlog” mogli smo pričati kako Morso zvuči na pola puta između The Killersa i Vatre. Danas, pet godina kasnije, u potpunosti su izbacili Vatru iz svog zvuka.

“Izlog” je bio zanimljiv album koji je pratio inozemne trendove na indie
sceni, a njegov nasljednik “Škare krede najlon” prava je radiofonična
synth bomba koja je spremna razvaliti eter i svaku pozornicu, ako joj se
to dozvoli. Ako smo možda imali neke zamjerke na prvijencu, sada ih je
jako teško naći jer novih 11 skladbi zvuče odlično.

Naravno, kada pričamo o synthovima i pop rock zvuku, teško se odvojiti od The Killersa koji su zadnjih desetak godina napravili najviše u toj žanrovskoj odrednici, ali rješavanjem Vatre, Morso su u većem obujmu ubacili druge regionalne izvođače, u prvom redu Bou i Svi na pod!.Time je materijal dobio na plesnosti i veselijim tonovima, a vjerujem da će time dobiti i medijsku dimenziju koju zaslužuju jer pripadaju među najkomercijalnije indie bendove u ovom trenutku. Možda je jedini problem što je prošlo čak pet godina od prvijenca, ali i to se da riješiti.

Pomak se vidi i u samim vokalnim interpretacijama koje su sad dovedene gotovo do perfekcije. Više se ne forsiraju vokalne harmonije u svakoj pjesmi, već većinu pjesama pjeva jedan vokal (bio muški ili ženski), dok se eventualno na refrenu nadodaje drugi glas, odnosno glasovi. To je pogodovalo ritmici albuma, pa je uz vrlo zarazne melodije i rezultat toliko dojmljiv. To se moglo dobro osjetiti i na uvodnom singlu “Žene grizu”.

“Žene grizu” najmračnija je pjesma albuma, a zvuči kao neka vedrija pjesma Depeche Modea. U njoj Ivana i Stanislav pričaju o trenucima prilaska ženama, pa koliko god to jednostavno zna biti, uvijek ispada teško. Vrijedi istaknuti da ovaj singl najbolje opisuje svu progresiju benda, prvenstveno moderni zvuk koji je ispremiješao jake synthove i disco zvuk, a opet je sve u domeni čistog pop hita.

Kada bih krenuo nabrajati potencijalne hitove albuma, vjerujem da bih u konačnici nabrojao sve pjesme jer svaka zvuči kao da bi mogla razvaliti radijski i ine etere. Već uvodna “Hodamo unatrag” koja je odabrana za novi singl pokazuje kolikom lakoćom Morso zakucava nove uspješnice, a tako je sve i do kraja albuma.

Nakon dobrog debi albuma, Morso je napredovao i pružio jedno od dosad najzanimljivijih djela domaće indie produkcije u 2013. godini. Pjesme su kompleksnije, ali zbog nadodavanja dodatnih plesnih ritmova nisu se izgubili već su dobili na zaraznim pop melodijama zbog čega se album bezbrižno može odvrtjeti nekoliko puta u nizu.

Sad nam ostaje za vidjeti kako će uspjeti sve to prebaciti na live svirku jer znamo da je prava muka biti mlad i dobar bend jer malo ljudi želi slušati dobru domaću indie glazbu. Nadam se da će ovim albumom Morso to nadići i da ćemo konačno dobiti hrvatske The Killerse. Ovi Riječani to zaista zaslužuju.