Prava ‘best of’ kompilacija

Prije nekoliko godina, dobili smo pomalo zbrkanu kompilaciju najboljih pjesama Oasisa pod nazivom “Stop The Clocks“, a sada konačno pravu i beskompromisnu koja ipak ima malih, gotovo zanemarivih mana.

Nakon milijunte svađe među braćom Gallagher, prošle godine je došlo do konačnog raskola u bendu, Noel je otišao, a Liam će nastaviti s ekipom pod imenom Beady Eye. To je bila prava prigoda da se konačno sakupe svi hitoidni singlovi na jednom mjestu i objave se u pravom službenom izdanju kakvog bend zaslužuje.

Ako je “Stop The Clocks” bila brijačina braće Gallagher s nizom B-sideova za koje oni smatraju da su među najboljim pjesmama (neke to stvarno i jesu poput “Masterplan” ili “Aquiesce”), “Time Flies… 1994–2009” je potpuna suprotnost jer ju sačinjavaju samo singlovi koji su harali po top-ljestvicama, to jest, ovo je pravi ‘best of’.

Oasis je oduvijek spadao u onu kategoriju bendova koje se ili neizmjerno obožava ili mrzi do dna duše jer njihova glazba se može shvatiti baš kao te suprotnosti. Prvi u njihovim pjesmama vide niz emotivnih himni popraćenih pravim energičnim rockerskim štihom kojima nimalo ne fale melodijski dijelovi, dok drugima baš sve to ide na živce zbog iritantne Liamove interpretacije, ukradenih riffova, smiješnih tekstova i garda braće koji smatraju da su glazbeni bogovi. Da nije tako, vjerojatno Oasis i ne bi bio jedan od najvećih (ako ne i najveći) britanskih bendova zadnjih 20 godina s nizom uspješnih pjesama i svakim albumom koji je lakoćom stigao do broja 1.

Već u početku sam napomenuo da i ova kompilacija ima mane… Nekima bi moglo značiti mnogo (posebno okorjelim fanovima), a neki će lakše prebroditi to što na “Time Flies” u audio-dijelu nema dva singla “Champagne Supernova” i “Don’t Go Away”. Mislim, nije da ih nema, već je ova kompilacija rađena posebno za svako tržište pa se ova dva klasika nalaze na američkom izdanju (“Champagne Supernova”), odnosno japanskom (“Don’t Go Away”) gdje su te pjesme izvorno i izdane kao singlovi. Šteta, jer bilo je dovoljno mjesta da se sve one nađu na dvostrukoj kompilaciji.

Iskreno, taj regularni audio dio ću preskočiti u ovoj recenziji jer sumnjam da je malo tko neupućen u radove Oasisa, počevši od 1994. i singla “Supersonic” do posljednjeg prošlogodišnjeg “Falling Down” jer sve te pjesme smo pjevušili dok su harale radijskim i televizijskim eterom, budući da malo koja nije došla do samih vrhova top-ljestvica. Mnoge od njih su postale klasici britanske, ali i sveopće glazbene pop kulture, rado su slušane i danas, pa svatko tko ubaci ove CD-e će uživati u pravom britpopu od ’90-ih. naovamo.

Treći audio CD je jedna od posljednjih live-svirki koja se održala na iTunes festivalu u Londonu 21. srpnja 2009. koja dokazuje svu veličinu benda jer publika gotovo ne miruje cijelo vrijeme već zajedno s Liamom pjeva većinu pjesama, bilo da su stare ili nove. Kemija je neprikosnovena zbog čega možemo samo žaliti da jednom zgodom nisu pohodili i naše krajeve jer bi dobar provod bio zajamčen.

Ono što je definitivno najbolje na ovoj kompilaciji (pri tome ne kažem da su ostala tri CD-a manje vrijedna) je DVD s kolekcijom svih spotova koje je bend snimio u karijeri. Mogu se pogledati kronološki ili po rasporedu kako su snimljeni na audio CD-ima, a tu je i ispravljena greška s izostavljenim singlovima jer se oni nalaze u bonus materijalima na kojima su i spotovi pjesama koji nisu bili singlovi što čini impresivan video materijal.

Posebnost tog vizualnog dijela je ta što se mogu uključiti komentari Noela i Liama za svaku pojedinu pjesmu s kompilacije. Svatko je komentirao ‘svoje’ pjesme, tako da je Liam imao prilike samo dva put pametovati što je i bolje jer Noelovi komentari spadaju u legendarne. Vidi se da je većinu svoje karijere ‘prespavao’ zbog velikih količina droga i alkohola, pa se uopće ne sjeća radnje većine spotova (najbolji slučaj je sa “Stand By Me“), zelenih gitara, ljudi iz spotova… Jednom riječju, pravi doživljaj koji bi trebali pogledati scenaristi naših humorističnih serija koji se toliko trude biti smiješni da zaborave na osnovnu spontanost u pristupu zbog čega često te serije ispadaju prepatetične.

O Oasisu se može pričati satima, danima, mjesecima jer su tijekom svoje karijere proizveli toliko toga dobrog i lošeg da se malo koji bend može u toj mjeri nositi s njima. Red dobrih pjesama, red skandala koje uključuju razne tučnjave i komentare drugih zvijezda zapečatili su veliku karijeru točno u stilu kako su i živjeli cijelo vrijeme, svađom jedina dva originalna člana, braće koji su živjeli kao pas i mačka, gdje je Liam uništio Noelovu gitaru nakon čega je starijem bratu prekipjelo i zauvijek je napustio Oasis.

U takvom suživotu između ljubavi i mržnje, glazba nikad nije ostajala u drugom planu, već dapače, potakla je i mlađeg Gallaghera da se više primi posla što se osjećalo na zadnjim albumima gdje se ponegdje pronašlo ime Liam kao autora pjesme što se u početku nije moglo niti zamisliti.

Kako će dalje teći karijere braće, preostaje nam vidjeti… Noel se sprema na solo-karijeru, a Beady Eye navodno naveliko snimaju prvijenac, pa bi fanovi Oasisa mogli doći na svoje ako obje frakcije budu barem upola dobre kao originalan bend, a ako to neće biti slučaj, tada nam jedino preostaje pjevati “Don’t Look Back In Anger”… I nadati se povratku ‘složne braće’…