Požuda za još jednim retro rock šamaranjem

The Raveonettes su se uspjeli odmah na početku ugurati u novi rock val koji je započeo početkom milenija. Već svojim kratkim ali slatkim prvijencem “Whip It On” su skrenuli pažnju na sebe, da bi sljedećim albumima samo potvrdili svoje ogromne potencijale.

U osnovi oni su duo, ali za potrebe koncerata (čitaj većinu vremena) transformiraju se u pravi bend gdje svatko zna što treba raditi. Lideri su šarmantna plavuša Sharin Foo i Sune Rose, a spojila ih je jedinstvena privlačnost ponešto starijoj glazbi, četiri do pet desetljeća unatrag, koju su oboje voljeli.

Ipak, ključni uzor im je nešto recentniji, a to su vrlo utjecajni Jesus And Mary Chain, škotski alternativci koji su se nedavno ponovno oformili. Osim njih, može se osjetiti škola The Velvet Undergrounda, ponešto noise rocka, ali i girl-pop bendova ’60-ih.

Bend dolazi iz Danske, što im je svojevrsni minus pošto se malo prati glazba iz te države, ali im je pomogla blizina Švedske jer mnogi svako malo pogledaju što ima novog u tom dijelu Skandinavije. Tako su nakon “Whip It On” izdali uspješan “Chain Gang of Love”, da bi sve kulminiralo s izvrsnim “Pretty in Black“, na kojem se najbolje može iščitati sva genijalnost ovog benda.

Da previše ne duljim, “Lust Lust Lust” se perfektno slaže s “Pretty in Black“, te kao pravi nasljednik može očekivati brdo fanova koji će se trgati za njihov novi album. Zvuk benda je ‘standardan’, prepun distorziranih i surf gitara, pop melodija, jakog retro ambijenta… Sve čime su nas kupili još na prvom mini-albumu, ali sada je razrađeno do najsitnijeg detalja u maniri najvećih bendova.

U većini vremena, album je vrlo mračan i tumoran, ali nije deprimirajući jer The Raveonettesi znaju pogoditi dozu sivila u svojim pjesmama. Ponegdje se mogu čuti vrlo veseli i živahni tonovi s kakvima smo se upoznali na “Chain Gang of Love”, ali oni su ipak u drugom planu.

Novo skretanje u soundu, osjeti se već na uvodnoj “Aly, Walk with Me” koja ima jake hip-hop beatove na koju su nalijepljene noise i surf gitare, dok sljedeća “Hallucinations” ima vrlo hipnotički ritam, pa samim time još bolje opisuje same halucinacije iz naslova pjesme, a nimalo za njima ne zaostaje i “Lust” koja je nešto mirnijeg ritma s jakim solažama umjesto refrena.

Prva vedrija i melodičnija pjesma je “Dead Sound” u kojoj se izmjenjuju buka i zveket gitara, a ima i nezaobilaznih gitarskih soloa koji još dodatno uljepšavaju pjesmu. “Black Satin” je ponovna reminescencija The Ronettesa ili nekog sličnog girl benda ’60-ih u pomalo rockerskijem izdanju, dok “Blush” ponovo odiše vrlo živahnim ritmom.

“Expelled from Love” je mala noise psihodelija, “You Want the Candy” prelijepi pop komad bučnih gitara, “Blitzed” podsjeća na fazu “Chain Gang of Lovea”, “Sad Transmission” je pomalo rockabilly s grubim gitarskim soundom, “With My Eyes Closed” je lagana balada, dok je završna “The Beat Dies” finale kakvo zaslužuje ovakav album, laganica prepuna svih motiva koji su se osjetili tijekom albuma s anđeoskim vokalom Sharin Foo.

Skandinavci nam svako malo podaju vrlo osebujne bendove i albume koji su uveliko različiti s obzirom na masovnu produkciju iz Amerike i Britanije, pa dragulji poput The Raveonettes često znaju biti nepravedno zanemarivani.

Ovakva lakoća u poigravanju s retro motivima se rijetko može čuti, pa je iz tog razloga danski duo Foo-Rose vrlo poseban i magičan.

Danska se, u posljednje vrijeme, pokazala svijetu s nekoliko vrsnih indie rock bendova od kojih su The Raveonettes svakako najbolji i najzanimljiviji, ali The Blue Van i HorrorPops žestoko žele na tron. Dok su The Raveonettes toliko usredotočeni i dobri, teško tko će ih moći srušiti s trona najbenda u Danskoj.