Pozitivno s polupraznom baterijom

Poznato je kako se Frank Turner voli igrati riječima i stilskim sredstvima.

Koliko god mi bio drag biti ću ‘frank’ i reći kako se minus i plus poništavaju. Provjerio sam na kalkulatoru.Repertoar iskrenih ljubavnih smicalica i životnih iskustava preoblikovanih u inspirirajuće i suosjećajne pjesme u folk-rock izvedbama – to je otprilike Frank Turner. Ovog puta sve je to prisutno, samo slabije kakvoće.Rock, pa i punk s kojim se povezuje ovog engleskog izvođača nisu skoro uopće čujni, ali to je manje bitno. Zvuk je od instrumenata pa do vokala aljkav i nekonzistentan. Bubnjevi zvuče jeftino i umjetno, gitara češće frče nego svira, a glas je nerijetko zatomljen te pretih ili preglasan.

Teško mi je reći je li Frank ovo htio ili nije i koliko su mu ruke bile vezane na velikoj izdavačkoj kući, međutim dojam je da je sve skupa snimljeno u fušu i na brzinu. Stadionski singalong zvuk na koji je ciljano u mojim je ušima isforsiran i lažan. Kontrast u zvuku, ali i njegovoj kvaliteti, između ovog i prijašnjeg albuma je enorman.

Tekstualno neke stvari ispadaju pomalo napadno i propovjedački nastrojene. Jedno je biti nadahnjujuć, drugo je biti naporan, a Frank je na trenutke (“Glorious You“) negdje između. Kao dosadni propovjednik ili bljutavi sirup protiv kašlja – ništa ne ide na silu, pa ni optimizam.

Pojedine pjesme zvuče pak previše sladunjavo čak i za njega koji je majstor prerušavanja sladunjavosti u nešto ritmično i veselo – najbolji primjer je otvorna pjesma “The Angel Islington” koja je, iako minimalistička, stvarno ispodprosječna.

U cijelom procesu odrastanja i romantičnih jada Frank je očekivano upao u liričko-soničku rupu repetitivnosti iz koje se kao nešto drukčije može izdvojiti jedino “Silent Key“. “Song For Josh” je ona pjesma koja jednostavno pogađa svako srce i to što je snimljena uživo samo potencira njezinu težinu.

Cijelu stvar ne spašava ni deluxe akustični album koji nažalost ispada više kao marketinški trik negoli iskreni dodatak.

“Positive Songs For Negative People” je fer i korektno odrađen projekt, ali ništa više od toga. Veliki podbačaj u odnosu na “Tape Deck Heart” i pozitivan korak u negativnom smjeru za Engleza kojeg svi volimo.