Pozdrav iz Beograda

U samo godinu dana izašle su tri kompilacije nove srpske scene. Prve dvije (“Jutro će promeniti sve” i “Šta treba maloj deci“) su bile jako uspješne, stoga nisam ni sumnjao da će i ova biti odlična, pogotovo zato što sam većinu bendova s kompilacije gledao uživo (sve osim Nežnog Dalibora).

Treba spomenuti da se na kompilaciji nalazi pet bendova, od kojih je svaki zastupljeni s po tri pjesme, a svima je zajedničko da vježbaju u prostorijama Bigza, napuštene tvornice u Beogradu.

Prvi na redu je new wave bend Tussilago, bend koji sam imao priliku gledati na Art & Music festivalu u Puli, 2007. godine. Tussilago je drugi bend pjevačice Lire Vege Zoje Borovčanin. Premda mi je Lira Vega draža, i ovdje do izražaja dolazi Zojin glas.

Zoja rabi dosta transformacija poput deranja, vrištanja (najviše dolaze do izražaja u pjesmi “Belo“), a sve to biva zaokruženo vrlo dobrim gitarskim dionicama. Definitivno spadaju u jedan od osrednijih bendova na kompilaciji.

Sljedeći na redu je Nežni Dalibor, jedan vrlo zanimljivi bend koji svira gitarski indie rock. Istina, možda na ovoj kompilaciji nemaju tako izražajan hit kao što je bila pjesma “Značajan događaj” s “Jutra“, no najveći plus upravo ide u ujednačenim i kvalitetnim pjesmama.

U međuvremenu su objavili album, koji će svakako dati još bolju i detaljniju sliku o njima, a bio bi i red da ih konačno pogledam uživo.

Treći po redu je Petrol, možda i najbolji bend na kompilaciji koji sam imao prilike gledati na Supernatural festivalu sredinom prošlog travnja u Beogradu. Ono što sam tada vidio definitivno me očaralo, a primijetio sam da su očarali i ostatak publike koji ih je tog dana gledao po prvi puta.

Sviraju psihodelični gitaristički rock upotpunjem ambijantal zvukom koje stvara Anin synth-sampler, a valja napomenuti kako bend nema basistu. Njihove stvari su i nešto kasnije snimane nego što su snimane ove od ostalih bendova, te su rađene kod vrhunskog znalca Nikše iz Zagreba (producirao Death Disco, Zemlju broj 9), pa možda i to djelomično otkriva njihovu svježinu i razornu moć. I oni bi uskoro trebali obajviti svoj prvijenac.

A onda Repetitor, naveliko hvaljeno čudo iz Beograda koje je pobjedom na Art & Musicu 2007. potvrdilo status velikih nada, a nadam se da će taj status i definitivno potvrditi izlaskom albuma koji bi se također trebao uskoro pojaviti na tržištu.

Kao i na kompilaciji “Jutro…“, kada su s pjesmom “Ja” slovili za favorita kompilacije, tako su i ovdje s tri ujednačene pjesme postavljeni kao jedni od predvodnika. Oni su i jedini mlađi bend na kompilaciji.

Za kraj su ostavljene Ženekese, bend koji svira rock’n’roll po uzoru na Partibrejkerse, Majke, Kojote. Oni su i jedini bend koji mi nikako nije u potpunosti legao. I njih sam gledao uživo ove godine na Art & Musicu, i stekao sam dojam da su mi puno bolji uživo nego ovdje.

Valja naglasiti da im je lirika totalno suprotna u odnosu na gore spomenute bendove, dok ovi gore pišu o socijali, ljubavi i raznim drugim stvarima, oni pišu o zajebanciji. Njihov refren “Doviđenja, meni se kenja” ujedno nagovještava i kraj kompilacije koja je veoma zanimljiva i koja je ukazala na neke nove bendove na koje u budućnosti možemo računati.

Snimke su dosta stare i stoga ovdje možda to i nije toliko reprezentativno koliko na live nastupima, zato čekamo albume na kojima su nešto svježiji snimci pa ćemo moći puno više toga reći. Produkciju kompilacije radili su učenici više elektroethničke škole u Beogradu i može se reći da su neloše obavili posao.