Povratnički album ili kilavo dijete?

    1838

    Evanescence

    Evanescence

    Datum izdanja: 11.10.2011.

    Izdavač: Wind-up / Dallas Records

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. What You Want
    2. Made Of Stone
    3. The Change
    4. My Heart Is Broken
    5. The Other Side
    6. Erase This
    7. Lost In Paradise
    8. Sick
    9. End Of The Dream
    10. Oceans
    11. Never Go Back
    12. Swimming Home

    Malo je onih koji se neće složiti, neovisno o afinitetima i aspiracijama, kako američka rock petorka Evanescence iz, prikladno strukturirano u priču, Little Rocka ima jedan od najiščekivanijih albuma godine, barem što se tiče ‘komercijalne’ glazbe i izvođača.

    Punih je pet godina prošlo od objave progresivnog albuma “Open Door” i otad je bend prošao kroz različita iskušenja, ponajprije zbog višestrukih promjena u samom sastavu, pa tako od originalnog benda iz 1995., odnosno trenutka objave prvijenca “Fallen” 2003. godine, u njemu jedino prepoznajemo ime karizmatične sopranistice i frontwoman benda – Amy Lee.

    Upravo je ona bila glavna ‘čistačica’ u bendu koji je osnovala s Benom Moodyem i u kreativnoj pauzi započetoj nakon svjetske turneje 2007. određivala smjer zvuka, ali i tko će stati iza kojeg instrumenta, da bi naposljetku trenutačnu (navodno i konačnu) postavu oblikovala ovako: Terry Balsamo (gitara), Troy McLawhorn (ritam gitara), Tim McCord (bas gitara) i Will Hunt (bubnjevi). Naglasak je i ovaj put bio na vokalu i gitarama i nesumnjivo treći album “Evanescence” možemo etiketirati kao gitarističku kompilaciju.Najvjernijim obožavateljima, “Evanescence” je dugoočekivana okrepa i satisfakcija koja neće razočarati, no nužno je odmaknuti se od trenutačnih impresija kod ovog albuma i promotriti ga s velikim odmakom i neuobičajeno puno više preslušavanja od onih u konvencionalnim recenzijama, ne bismo li izbjegli zamke ekstrema i pisanja u afektu.

    Razlog je ponajprije premalo eksperimentiranja unutar ranije definiranog zvuka benda koji je nekoć, u fazama prije probitka na scenu, bio temeljen na gotičkom rocku, da bi ga već na drugom albumu napustio. No, u “Evanescence” dolazi do kreativne stagnacije, ponajprije iz pera Amy Lee čiji se dosad impresivni i krajnje poetički tekstovi (primjerice ranije “Lacrymosa”, “Lithium”, “Your Star” i “Tourniquet”) sada gube u krajnjoj infantilnoj patetici, pa sada osoba na pragu tridesete piše iz pozicije razdražene tinejdžerke.

    Muziku podržava

    Weltschmerz je, čini se, autorski imperativ na ovom albumu pa tako već u najavnoj i prvoj pjesmi “What You Want” Amy pjeva “do what you what you want / if you have a dream for better… There’s still time / Close your eyes / Only love will guide you home / Tear down the world and free your soul / ‘Til we crash / We’re forever spiraling down“.

    Patetika kakvu smo već čuli nalazi se u “The Change“: “Never meant to lie / But I’m not the girl you think you know / The more that I am with you / The more that I am all alone‘ jer njezino je srce, dakako, slomljeno i neuzvraćena ljubav te izazvani bijes tematski su temelj albuma, uz kontekstualne varijacije, pa ćemo čuti poznate fraze i slike ‘my heart is broken / sweet sleep my dark angel‘, s nastavkom u potencijalnom singlu “The Other Side” ‘make me whole again / open your eyes / …never believing what they say, cuz I’m / counting the days to meet you on the other side”.

    “The Other Side” je hard-rock skladba sa čistim i ‘rezajućim’ cikličkim riffovima i čini, uz najavnu, najzarazniju i za radio najpodobniju pjesmu. Dakako, obojena je klavirom kao Amynim najdražim instrumentom koji se i dalje prepoznatljivo ušuljava gotovo u svaku pjesmu, a ovaj put i više negoli na prethodnicima daju prostora gudačkim instrumentima radi stvaranja dramatične atmosfere (“Swimming Home“, “Lost In Paradise“).

    Kako album doista zahtijeva pomno višestruko preslušavanje, tek s novim slušanjima uviđamo važnost i snagu Amynog vokala unaprijeđenog i razrađenijeg nego do sada, pa tako briljira svojim mezzosopranom u “Oceans” – rafiniranoj rock eulogiji predivnih pjesničkih slika koje zaslužuju mjesto na glazbenim ljestvicama, odnosno “My Heart Is Broken” koja zavarava baladnim uvodom ne bi li dobila crescendo iznesen upravo njezinim vokalom i Terryevom pomalo neinventivnom gitarom.

    “Evanescence” je najčvršći studijski potpis benda dosad, no nakon dugog staža i prevelike studijske pauze nedostaje mu manevra unutar samoga sebe, propitkivanja vlastitih granica, umjesto igranja unutar postojećih i nimalo svježih, stoga bi mogao razočarati poznavatelje, ali ne i okorjele fanove.

    Muziku podržava