Povratak vladara tame

    3794

    Dimmu Borgir

    In Sorte Diaboli

    Datum izdanja: 27.04.2007.

    Izdavač: Nuclear Blast / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Serpentine Offering
    2. The Chosen Legacy
    3. The Conspiracy Unfolds
    4. The Sacrilegious Scorn
    5. The Fallen Arise
    6. The Sinister Awakening
    7. The Fundamental Alienation
    8. The Invaluable Darkness
    9. The Foreshadowing Furnace

    Diskusije oko toga kakvu to točno vrstu metala svira Dimmu Borgir, zasigurno neće prestati niti nakon izlaska novog, sedmog po redu studijskog albuma “In Sorte Diaboli“. I to će možda biti izraženije nego ikada ranije. No, to je nešto što je najmanje bitno u priči vezanoj uz ovaj album. Ono što je najvažnije je da je ovo možda i najbolji, a u najmanju ruku jedan od najboljih Dimmu Borgirovih albuma uopće.

    Pogotovo ako se najboljim smatrao “Death Cult Armageddon” i(li) “Puritanical Euphoric Misanthropia”, što se ranije moglo čuti. A zašto tako mislim, pokušat će obrazložiti u nastavku ovoga teksta.

    Naime, ovo je vrlo moćan album, kojemu je kompletan sound čvršći, snažniji, izraženiji, bombastičniji, a samim tim je i svaka pojedinačna instrumentalna izvedba dosta utjecajnija od dosadašnjih. Pogotovo se to odnosi na gitare, koje svojim čistim, melodičnim heavy i thrash riffovima, a ponegdje i solo dionicama, kompletan materijal dodatno odmiču od black izričaja.

    Što naravno ne znači i u potpunosti, obzirom da je uska povezanost s tim pravcem i dalje izražena u vokalnim izvedbama, tekstualnoj tematici, klavijaturama, čije zlokobne horror izvedbe naprosto lede krv u žilama i u svakoj svojoj sekundi kao da nagovještavaju konačni obračuna dobra i zla. Vrijedi spomenuti i da se gitare u nekim svojim izvedbama zadržavaju u black konturama.

    Muziku podržava

    Iako jedan od značajnijih dijelova, procjenjujem da orkestralija ipak ima nešto manje nego na zadnja dva albuma, no, usprkos tome, njihov je utjecaj i dalje vrlo jak i utjecajan. Uza sve navedeno, ono što svakako treba istaknuti je i veliki omjer melodičnosti, što smatram posebnom kvalitetom, ali i nečim što svojom nazočnošću nimalo nije ugrozilo opstojnost ostalih iznesenih komponenti.

    Od ostalih razlika naspram ranijih izdanja, ističem i relativno kratko trajanje albuma, tek 42 minute, što je za čak dvadeset manje od, recimo, “Death Cult Armageddona”. Takav omjer trajanja ipak nije donio bitnu razliku u strukturalnoj razrađenosti pjesama, te one, iako se čine malo ‘kompresiranije’, vrve bogatstvom ‘događanja’. Kako tekstualnih, tako i muzičkih.

    Što znači da nema pjesama dugih 7-8 minuta, no, to ne doživljavam kao negativnošću, već upravo obrnuto – dobrom stranom ovog albuma. Na kojem ima nekoliko potencijalnih naslova – nasljednika “Kings Of The Carnival Creation” ili “Progenies Of The Great Apocalypse”, odnosno kompleksnih pjesama, obilježenih i stalnim izmjena ritmova, koje iziskuju isto takve, harmonične vokalno-instrumetalne prijelaze.

    Kao što je to slučaj u “The Serpentine Offering“, koju otvaraju ‘stravične’ klavijaturističke orkestralije, a od ostalih karakteristika, istaknimo i velike brzinske raspone – od sporih pa do super brzih dijelova, kontinuirano snažne gitare, te dijelove sa solo i zborskim clean pjevanjima.

    The Chosen Legacy” pjesma je koja djeluje nekako ‘najblackerskije’, s urlajuće-vrištućim pjevanjem i velikim udjelom orkestralija, a najboljom stvari na albumu čini mi se “The Sacrilegious Scum“, koja generalno djeluje nekako najmračnije, ali i s kontrastom ‘svjetlijih’ dijelova, kao što je recimo clean pjevanje i piano modulacije. Piano se čuje i u najsnažnijoj pjesmi “The Fallen Arise“, a najviše thrash elemenata sadrži “The Invaluable Darkness“.

    U skladu s muzičkom ideologijom albuma složena je i produkcija, kojoj se nema puno toga za predbaciti, a ono što nanovo posebno impresionira su aranžmani, opet jedan od najdojmljvijih dijelova DB stvaralaštva.

    A s obzirom na muzičku univerzalnost, ali i ostale karakteristike, zasigurno ih nije lako složiti takvim kakvi jesu – jako dobri. Također, mislim da nije potrebno detaljnije isticati atmosferski ugođaj, koji je im ovdje Dimmu Borgirovski – dubok, strašan i krajnje mračan.

    Takav je i cijeli album, kojim su se ovi Norvežani ponovno dokazali kao jedna od najunikatnijih metal postava uopće. Pa stoga, iako ovaj album sadrži mnogo poznatih i provjerenih elemenata, ipak je njegov precizan opis i dalje ostao misterij. A to su odlike pravih bendova.

    Muziku podržava