Povratak ‘punokrvnom’ zvuku

U ovom mileniju, nekoliko novih bendova je zaslužilo vašu pozornost, od predvodnika The Strokesa i The White Stripesa, preko The Libertinesa i The Hivesa, do Arcade Firea i Franza Ferdinanda. Svi su oni unijeli nešto novo, a opet retro u rock, pa su čak i neki dospjeli visoko na top listama, a svaki njihov album kritičari su primili s velikim oduševljenjem. Jedan takav bend je zasigurno i Black Rebel Motorcycle Club, trojac iz San Francisca (sada su preselili u L.A.) koji je ovih dana izdao svoj četvrti po redu album “Baby 81“.

Bilo je to ‘ono’ zagrebačko ljeto kada su se najavljivali mnogi koncerti, open-airovi i slični događaji, a na kraju nije bilo ništa. Sigurno se sjećate ‘vrhunskih’ izvedba Metallice i Lennya Kravitza.

Iz tih otkaza, izrodio nam se jedan od najboljih koncerata u bližoj povijesti, jer dečkima iz BRMC-a bilo je dosadno, pošto je glavna zvijezda (Lenny) otkazao koncert radi problema s glasnicama. Momci su uzeli gitare i malo svirali pred Domom sportova, da bi kasnije trijumfirali u Močvari uz mnoštvo tehničkih problema.

Tijekom godina događale su se mnoge turbulencije u bendu, imali su problema s izdavačem, a najveći su bili s bubnjarem Nickom Jagom koji je čak i neko vrijeme izašao iz benda. Na svu sreću, kratko je trajalo, te se vratio, a BRMC-i nas uveseljavaju i dalje svojim pomalo mračnim tonovima.

Glazbeno gledajući, dosta su šarali da bi se sada vratili na početak. Prvijenac jednostavnog naslova “B.R.M.C.” iz 2001. bio je nekarakteristični spoj rocka, psihodelije i gospela, a dvije godine kasnije uslijedio je nešto žešći i politički orjentirani “Take Them On, On Your Own”.

Tijekom 2005. izgledalo je da su ‘pukli’ jer su izdali gotovo skroz akustičan album “Howl” koji mnogima nije isprva sjeo, ali su i s njime pokazali što sve znaju. Nakon ovakva tri albuma s nestrpljenjem se čekao novi “Baby 81”, pa da vidimo što su nam sada pripremili ‘crni’ momci.

Kao što sam već rekao, vratili su se na početak, zvuk im dosta nalikuje na prva dva albuma što znači da ima mnogo buke, žestokih gitara pomiješanih s psihodelijom, ali i poneki folk komad i rock balada (čime imaju poveznicu i s “Howlom”) zaokruženih u 13 priča koje muče glavne aktere. Uzori su i dalje s ‘naše strane velike bare’, a prvenstveno The Jesus & Mary Chain, Led Zeppelin, Stone Roses…

Vokale i dalje vode Peter Hayes (uz to svira gitaru) i Robert Levon Been (bas) koji imaju jako sličnu boju glasa pa se teško rasaznaje tko što pjeva. Ali to uopće niti nije bitno jer su obojica vrlo dobri pjevači što su također dokazali i na ovom albumu.

Prvi singl s albuma je “Weapon Of Choice“, vrlo bučna pjesma u kojoj je sakrivena akustična gitara, a s kojom su nas podsjetili na dane kada smo pjevušili “Whatever Happened To My Rock ‘n’ Roll (punk song)”.

U “Window” imaju klavirsku dionicu koja je glavni oslonac skladbe, “Not What You Wanted” je najveselijeg ritma, dok “All You Do Is Talk” zvuči kao neki mješanac The Killersa i U2 (možda bi ova konstatacija mogla neke odbiti od pjesme, ali nema razloga za to).

Posljednja “Am I Only” je ostala još iz sessiona za “Howl”, a nastala je kada im se vratio ‘izgubljeni sin’ Jago. Ovom asocijacijom na dotičan album odmah možete shvatiti da se radi u nešto lakšem komadu u kojem su akustične gitare u prvom planu.

Svojim četvrtim albumom Black Rebel Motorcycle Club su dokazali da su vrhunski bend što se moglo uvelike očitati i na njihovim prijašnjim radovima. Kada uradiš takva četiri albuma u kojima se gotovo u niti jednom trenutku ne osjeća neki zamor ili pad kvalitete moraš postati jedan od temelja rock glazbe danas, ali to će teško postati jer su uvijek u prvom planu mladi ispolirani klinci koji jedva znaju držati gitaru u rukama.

“Baby 81” spada u vrh rock glazbe za ovu godinu, te vam ga toplo preporučujem uvjeren da se ne možete razočarati u njeg jer 13 pjesama u sat vremena je čisto dosta da vas ‘pomaknu’. Sigurno ćete naići na nekoliko pjesama koje ćete neprestano stavljati na ‘repeat’.

Što se tiče samog benda, želim im mnogo sreće u daljnjem radu, neka nastave kao i do sada, te da se sjete jedne ljetne večeri u Zagrebu koju treba ponoviti…