Povratak palih anđela

Prvi riff i odmah ‘boom’ u glavu!!!!! I to ne običan, klasični adrenalinski ispad (i napad), već sam na trenutak pomislio kako je Dissection objavio novi album.

Spontanim udarcem dlana po čelu samog sam sebe ‘spustio’ na zemlju i
sjetio se da si je 2006. godine Jon Nodtveidt oduzeo život i da je
nemoguće da se tako nešto dogodi. Barem ne s njim.

No ipak, nakon prvog preslušavanja ovog albuma, polako sam se skockao, došao k sebi, i odgovorno mogu tvrditi da se na black-death sceni pojavio bend koji, doduše, nije iz Švedske, već iz Njemačke, što na kraju nije ni bitno, koji bi mogao ostaviti upečatljiv trag na sceni.

Ovo im je prvi dugosvirajući album na kojem se nalazi osam pjesama + obrada legendarne stvari od Dissectiona – “The Somberlaine”. Četrdesetak minuta totalno nabrijanog black-deatha na kojeg je suvišno trošiti previše riječi, jer čisto sumnjam da je itko od obožavatelja te mješavine preskočio Dissection ili da mu barem neki njihov uradak nije došao pod ruku. E, pa svima njima toplo preporučam Thulcandru.

Pjesme su u prosjeku petominutnog trajanja, a svaka je prožeta melodioznim, ali i bjesomučnim riffovima i solažama, zagrobnim, ‘patničkim’ vokalom i rafalnom paljbom riffova, a pogotovo bubnjeva, koja rijetko koga može ostaviti ravnodušnim. Tu nema puno filozofiranja, nema puno kalkuliranja, nema vremena za odmor, jer već od intra “In The Realm Of Thousand Deaths” kreće potpuno razvaljivanje.

Iako, većina naslova svojoj brzini ‘pokloni’ koji sporiji dio, često praćen akustikama, ali to je toliko kratko i više su kao neke prijelazne razdiobe prema novim razvratnim ritmovima. Ne računajući lagani instrumental “In Silence We Eternally Sleep“, s pianom u glavnoj ulozi. Čak je i produkcija sirovije prirode, tako da se materijal i u tom dijelu poklapa sa svojom ‘izvornijom’ braćom.

Hladna atmosfera okruženje je koje također pridonosi vjerodostojnosti ‘kopiranja’, a treba reći da su naslovi uglavnom dosta strukturalizirani, što znači da im se može dati i dodatak ‘progresivniji’. “Frozen Kingdom” izuzetno je ledena pjesma, s akustičnim početkom i većinskim srednjim, ali strašno nabrijanim ritmom i dosta melodija u riffovima, čistim kontrastom u odnosu na blastbeat i duboke vokale.

“Night Eternal“, sa sporijim akustičnim dijelom nadograđenim riffičnim melodijama i heavy solom, totalno je razaranje, “Fallen Angel’s Dominion” ‘ubija’ od početka do kraja, kao i “Legions Of Darkness” koja možda i najviše od svih budi sjećanja na Dissection.

Bend kojeg bi Thulcandra mogla barem malo nadomjestiti. U potpunosti nitko i nikada, ali ovi Nijemci bi barem malo mogli osvježiti uspomenu na jedan od najvećih švedskih bendova ikada.

Tekst: Ante Veršić Wera