Povratak na poznate tračnice

Tri godine nakon povratničkog albuma “Time on Earth“, australski bend Crowded House se pojavio s novim studijskim izdanjem koji podsjeća na najbolje dane s prijelaza ’80-ih. u ’90-e.

Za fana Crowded Housea ne postoji bolji bend od Crowded House, ako je album nešto lošiji, reći će ti, treba ga nekoliko puta preslušati, pa će sve sjesti na svoje mjesto. U današnjem užurbanom svijetu, malotko ima priliku dati nekom albumu više šansi, posebno ako ga na prvu razočara, a to bi se baš moglo dogoditi novom albumu “Intriguer“.

Nakon što su desetak godina bili ‘raspadnuti’, Crowded House se slučajno ponovno oformio prije nekoliko godina kada je Neil Finn slagao pjesme za svoj solo-album. Shvativši da je najbolje te pjesme objaviti pod imenom Crowded House, dobili smo novu eru The Crowdies koja se temelji na bazi starih fanova i tek pokojeg novog.

Kao i svaki album dosad, tako i “Intriguer” obiluje nizom melankoličnih pop pjesama koje su u prvom redu namijenjene nježnijem spolu, a tek se pred kraj razmahuju u nešto življim tonovima koji im odlično odgovaraju.

Neil Finn nikad nije bio veliki pjevač, ali njegove emotivne interpretacije su često znale pjesmu dodatno izdići, a upravo to čini i na ovom albumu jer bi neke pjesme vrlo brzo upale u monotoniju (posebno ako se posluša vjernog fana i nekoliko puta presluša album) što se u ovom slučaju ipak ne događa.

U odnosu na prošli “Time on Earth“, vidi se jasan pomak prema naprijed u svim segmentima glazbe koliko god to čudno zvuči za jedan tako iskusan bend. U to vrijeme osjećala se velika tuga za preminulim članom, bubnjarom Paulom Hesterom, pa su pjesme otišle previše u melankolične vode, dok se na “Intrigueru” ipak osjeća više veselja i glazbene slobode.

Prpošni najavni singl “Saturday Sun” nije prošao pretjerano zapaženo što je prava šteta jer na njoj zvuče kao klasični Crowded House pomaknut nekoliko desetljeća unaprijed. Slijede je nešto mirnije pjesme “Archer’s Arrows” i “Amsterdam” u kojima do izražaja dolazi osebujnost i emotivnost interpretacija prekaljenog romantika Finna.

“Falling Dove” je pjesma koja lakoćom ulazi u uho, “Twice If You’re Lucky” zvuči kao da je nastala sredinom ’90-ih. u Britaniji za vrijeme zlatne ere britpopa, a nakon još jedne pjesme nešto veselijeg ritma, završne dvije pjesme ponovno ulaze u baladne vode.

Nakon 25 godina karijere, Crowded House i dalje imaju dobar nos za pogoditi melodiju, ali je šteta što većinu vremena provode u laganicama, a tek povremeno malo ubrzaju u mid-tempo pjesme u kojima se osjećaju najbolje, te im u tome nije potrebna vanserijska vokalna interpretacija. Kako oni izabiru drugu soluciju koja često može ispati kontraefektna, tako i “Intriguer” prosječnom slušatelju može postati dosadan zbog čega je i najavni singl prošao toliko nezapaženo.

“Intriguer” nije najbolji album u karijeri Crowded Housea, ali je svakako bolji od prethodnog što dokazuje da ima smisla ovaj povratak, da nisu tu samo zbog para i sentimentalnih djevojaka iz ’80-ih. koje su sada malo ostarjele od vremena kada su bile u prvim redovima i bacale grudnjake.

Za razliku od nekih svojih istovremenika poput Duran Durana koji također pokušavaju oživiti karijeru, Crowded House pokazuju znakove života i mogućnost pisanja dobrih pjesama jer su potpuno neopterećeni prijašnjim uspjehom, kao da rade to za svoj gušt, a tada od čovjeka možemo očekivati najbolje.