Povratak mračnog princa

“The World Is Gray” kaže prva pjesma albuma, a upravo bi se tako mogla opisati glazba ovog jednočlanog benda neobičnog imena Bang Gang. Rijetko me nečije pjesme ‘odnesu’ na neko emocionalno putovanje kao što su u tome uspjele pjesme s ovog albuma.

“Ghost from the Past” uzburkat će vam i one najskrivenije emocije i osjećat ćete se kao da šetate kroz maglu i sivilo, mokri i napušteni, ali ipak sretni. Čudno, ali možda je to upravo moć bendova s Islanda.

Možda oni imaju ‘to nešto’, što drugi nemaju. Isto je s pjesmama Sigur rosa, primjerice. Glazba je ta koja stvara mentalne slike, uglavnom šarene kada je Sigur ros u pitanju, a sive u svim njenim nijansama kada slušate Bang Gang.

Moj prvi susret s Bang Gangom dogodio se prilikom gledanja odličnog dokumentarca posvečenog islandskoj glazbi (“The Screaming Masterpiece”) gdje su mi, uz već etablirane izvođače poput Björk, Sigur Rosa i Múm, za uho zapeli Bang Gang, kao najveće otkriće.

Iza imena benda krije se glazbeni genijalac, alfa i omega benda, Barði Jóhannsson, kojem uglavnom vokalno pomaže Esther Talia Casey. Barði svira sve instrumente, piše tekstove, glazbu, producira i sam glumi u spotovima, uglavnom samog sebe.

Bend, nazovimo ga tako, iako je u ovom slučaju Bang Gang pseudonim za Barðija, je osnovan 1995. godine u Reykjavíku i ostaje anoniman (osim za Island) sve do 1998. godine kada osvaja europske top-ljestvice hit-singlom “So Alone” s prvog albuma “You”. 2003. godine objavljuje i drugi album “Something Wrong”, koji izbacuje hit-singl “Find What You Get” s vrlo zanimljivim video spotom.

U međuvremenu, Barði je svirao s raznim simfonijskim orkestrima diljem Europe pa tako su iz toga vremena proizašli i drugi glazbeni projekti od kojih bih izdvojio “Lady & Bird” i soundtrack “Haxon” koji je snimio s Bugarskim simfonijskim orkestrom.

2008. godina bila je godina kada se Barði odlučio ponovno zabaviti Bang Gangom te snima izuzetan, jedinstven i odličan album “Ghost from the Past”. Album otvara već spomenuta “The World Is Gray” te se nastavlja u istom melankolično-akustično-melodičnom ritmu s “One More Trip“.

Odlična “I Know You Sleep” prvi je singl u kojem se Barðijevom nenametljivom vokalu pridružuje Estherin lijepi glas. “I Know You Sleep” i “Black Parade” najbrže su pjesme, na inače akustičnom albumu.

Album se nastavlja instrumentalom “Lost in Wonderland“, gdje do izražaja dolazi Barðijeva genijalnost točnog pogađanja rasporeda instrumenata i glazbenih dionica, ali tako valjda i mora biti kada čovjek sve radi sam.

Naslovna “Ghosts from the Past” osim melankoličnog ambijenta u završnom dijelu iznenadi s totalno neočekivanim, ali izvrsnim opernim dionicama. “You Won’t Get Out” najviše podsjeća na Sigur Ros dok album zatvara najkraća pjesma “Stay Home“.

Barði nije tipičan ‘mračnjak’, u pravom smislu te riječi već više podsjeća na neko avangardno sivilo. Ono što je Dylan Dog u stripu, Neil Gaiman u književnosti, Barði Jóhannsson je u glazbi. Njegova je glazba melankolična i mračna, ali isto tako i topla, sjetna i lijepa.

Ovo nije album koji ćete slušati iznova i iznova, ali svaki put kada ga poslušate probudit će vam onaj čudan osjećaj i povesti vas na glazbeno putovanje jer u svom tom mraku ipak prevladava optimizam.