Povratak mističnom izvoru

    1885

    Irij

    Same zgode koje se ne mogu dogoditi!“

    Datum izdanja: 27.01.2014.

    Izdavač: DIY

    Žanr: Elektronika, Folk-Rock, World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Same Zgode…
    2. Nevenko
    3. I
    4. Shades of a Kingship
    5. …koje se…
    6. Irudica
    7. II
    8. Nights From Jadera
    9. Izvir Voda
    10. …ne mogu…
    11. Discipline of Fire
    12. A Farewell To Many
    13. …dogoditi!

    Kad je Meri Tadić napustila Eluveitie, ljubitelji tog benda, posebice iz naših krajeva, bili su vjerojatno rastuženi. Svojom dugogodišnjom nazočnošću u njemu ona je svakako udarila pečat glazbenom izričaju.

    Tada je najavila povratak svojem glazbenom projektu Irij, započetom 2006. i samostalnom radu na glazbi.Meri Irij naziva ‘electronic one-woman folk rock bendom’, a do izlaska “Samih zgoda koje se ne mogu dogoditi!” pod tim je nazivom objavila i EP 2009. Prvi susret s albumom predstavlja uvijek dojam koji ostavlja njegov naziv. U ovom slučaju riječ je o intrigi koja nas poziva da ju razriješimo.

    Poznavatelju književnosti prva će pomisao biti usmenoknjiževna retorička forma lagarija. Lagarija je retoričko nadmudrivanje sadržajem koji nije beznačenjski, nego nemoguć – sastoji se od “samih zgoda koje se ne mogu dogoditi”. Stoga se njegovo izricanje temelji na ritmičnosti i ostavljanju dojma dovođenjem u odnos nemogućeg, to je svojevrsna oda ispraznosti. Naravno da je već prva pjesma “Same zgode…” izvukla na svjetlo dana potvrdu te pretpostavke.

    Muziku podržava

    “Same zgode koje se ne mogu dogoditi” služe kao provodni motiv albuma, podsjećajući nas da smo dobrovoljno prepustili magičnim moćima zvukovno- ritmičkog ostvaraja riječi svaki put kad se pojave između ostalih pjesama. Završni dio posljednje “…dogoditi” nakon tišinske intervencije dobiva smisleni i glazbeno drukčiji obrat. Ali to ostavljam vama na otkrivanje.

    Podloga albuma leži u Narodnim pjesmama Sinjske krajine Olinka Delorka do kojih je Meri došla na Institutu za folkloristiku i etnologiju u Zagrebu. Tako se pjesme “I” i “II” temelje na stihovima “Pogubnost pijanstva”. Prva počinje keltskom melodijom i nastavlja Merinim vokalom o zdvojnoj majci koja uviđa nevolju svoje kćeri, dok je druga svojevrsna suigra muškog unezvjerenog vokala, koji pripada Merinom bratu Joži Tadiću i zauzima veći dio pjesme, i umirućeg vapaja ženskog vokala u Merinoj izvedbi. A cijela je tragična i sumanuta atmosfera podcrtana i s njenim ubrzanim jednotonskim pjevanjem. Njen brat, inače član Monoton Groovesladea, ovdje je bio neupitan nositelj snažnog muškog etno glasa.

    Pjesma koja ima status singla je “Nevenko” i prati ju službeni video obiteljske proizvodnje. Pri tome na umu imam obitelj u pravom smislu (brat) te članove Eluveitia, Chrigela Glanzmanna i Annu Murphy. Uvod u pjesmu pripada basu i akustičnoj gitari Chrisa Nearya (Blackrock), njena violina u pjesmi zvuči energično kao i u doba njene karijere u Eluveitie, stihovi pripadaju narodnoj “Pobjegao mu konj”. Besprijekorna produkcija se temelji na elektronici što oponaša obijesni trk konja koji zapravo simbolizira nesputanu jurnjavu za željenom djevojkom.

    “Irudica” je akustički dragulj temeljen prvenstveno na kristalnom Merinom vokalu te na suigri violine i akustične gitare, bilo da se nadopunjuju u glavnoj melodiji ili kontriraju u kratkim solažama. Irudica je mitološka zla žena, a stihovi pripadaju “Pjesmi koja štiti od groma”.

    Dio albuma čine i četiri pjesme koje je Meri napisala na engleskom jeziku. “Shades Of A Kingship” složene je glazbene teksture. Svoj su vokalni doprinos dale su Anna i Linda, sadašnja i bivša pjevačica Eluveitie i u njemu spojile rock i pop stil pjevanja, višeglasje i recitiranje. A?albjörn Tryggvason iz islandskog benda Sólstafir pjesmu je dodatno učinio prodornijom odličnim gitarskim rifom.

    Instrumentalna “Nights from Jadera” opet je posebna priča. Temeljena je na Chrisovom akustičnom orijentalističkom solu. Priključivanjem električne gitare Ive Henzija, još jednog Merinog kolege iz Eluveitia, pjesma postaje slojevita i brža, potom akustična gitara ulazi u svojevrsni dijalog s Merinom strastvenom violinom koji završava prigušivanjem visokih i brzih tonova.

    Ritam i akustičnost dominante su cijelog tog eksperimentalno-konceptualnog albuma, a pjesme su poredane promišljeno, rekla bih strateški. Svaka je pjesma dovoljno osebujna pa se ne može dogoditi da bude dosadan i u jednom momentu. Slušajući “Same zgode” pomislila sam kako je zapravo sporedno jesu li Eluveitie ili Meri nešto izgubili svojim razlazom.

    Ovim albumom hrvatska etno scena stala je na stepenicu više u svojem razvoju. I zato što se Meri definitivno dokazala kao vrsna samostalna glazbenica koja glazbu vraća njenom mističnom izvoru ostavljajući putem nit poveznicu sa suvremenošću. Također ju ponovno oblači u oplemenjujuću odoru umjetnosti, ne dopuštajući joj da bude ogoljela komercijalizmom.

    Muziku podržava