Povratak kraljeva nu-metala

    1883

    Deftones

    B-Sides And Rarities

    Datum izdanja: 31.10.2005.

    Izdavač: Maverick / Dancing Bear

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Savory
    2. Wax And Wane
    3. Change (In The House Of Flies)/Acoustic
    4. Simple Man
    5. Sinatra
    6. No Ordinary Love
    7. Teenager (Idiot Version)
    8. Crenshaw Punch/I’ll Throw Rocks At You
    9. Black Moon
    10. If Only Tonight We Could Sleep (Live)
    11. Please Please Please Get Me What I Want
    12. Digital Bath (Acoustic/Live)
    13. The Chauffeur
    14. Be Quiet And Drive (Far Away)/Acoustic
    1. 7 Words
    2. Bored
    3. My Own Summer
    4. Be Quiet And Drive (Far Away)
    5. Change (In The House Of Flies)
    6. Back To School (Pink Maggit)
    7. Digital Bath
    8. Minerva
    9. Hexagram
    10. Bloody Cape
    11. Engine Number 9
    12. Root (Extra)

    Ne znam zašto, ali Deftones me uvijek vraćaju na kraj osnovne škole kada me starija sestra navukla da Chinov grub, a opet nježan vokal i na minimalizam gitarskih rifova Stephena Carpentera. “Adrenaline” i “Around The Fur” su bili tada jedni od mojih omiljenih albuma, a fonoteka Deftonesa je konstantno rasla, jer sam pauze između novih albuma popunjavala singlovima ili kojekakvim kompilacijama na kojima su se nalazile neke neobjavljene stvari. Osnovnoškolska opsesija? Moguće.

    Odavno sam izašla iz te faze, rijetko kada se počastim i stavim neki od prva tri albuma da svira, no svejedno kada ih čujem, probude se lijepe uspomene. Nakon što su Deftones izdali razočaravajući “Deftones” te dva očajna DVD-a, lagano se utihnuo glas o njima. Nadalje, utihnuo je glas o gotovo svim nu-metal bendovima. No, čak i najstroži rock kritičari uvijek su stavljali Deftones iznad ostalih sličnih bendova, jer su imali nešto posebno u gotovo svakoj pjesmi, a i s vremenom se očito moglo vidjeti kako su evoluirali.

    B-Sides And Rarities” je najnoviji album Deftonesa, međutim na njoj se ne nalaze njihove nove stvari, već stare neobjavljene stvari, pokoja obrada i akustične verzije poznatih nam stvari. Uz njega dolazi i DVD na kojem se nalazi većina njihovih spotova.

    Chino Moreno je u stanju svojim sanjarskim clean vokalom postići razne efekte (vjerojatno i uz pomoć kompjuterizacije) što dokazuje na obradama. Neke od tih obrada nisu toliko efektne i pamtljive, no nekoliko njih će vam se zacijelo urezati u uho. Jedna od njih je zacijelo obrada Lynard Skynarda “Simple Man” u kojoj Moreno fantastično lovi atmosferu sedamdesetih godina uz primjese tog nu-metalističnog tona. Karakterističnim prekidajućim glasom postigao je takav genijalan touch koji bi dodirnuo i najhladnokrvnijeg slušača.

    Muziku podržava

    Jedna od najžešćih stvari na albumu je Helmetova “Sinatra” koja je u njihovoj obradi još jača i zanimljivija od originala. Vrijedna spomena je i “Chauffeur” Duran Durana. Osim toga, na albumu su mjesto našle i obrade Jawboxa, The Smithsa i Curea, te Sade koju su elegantno mogli izostaviti. Kad Chino prelazi u to feminizirano pjevanje nije mi pretjerano simpatičan i mogao bi to otpjevati puno bolje.

    Akustične verzije je uvijek zanimljivo čuti, iako se teško privikuti i prebaciti se s distorziranih gitara, nabrijanih bubnjeva i vrištajućih vokala na nješto posve nježno i lagano. Kako bilo, ipak su pokazali da su u stanju napraviti i to.

    Na DVD-u su uvršteni gotovo svi njihovi spotovi počevši s prvim “7Words” s albuma “Adrenaline”, pa do zadnjih s “Deftones”. Svaki spot demostrira jačinu i energičnost Deftonesa. Fantastičan je “My Own Summer“, za njim nije daleko ni “Bored“. Vjerojatno najpoznatiji “Back To School” je jedan od lošijih, no ovdje sve ovisi o ukusima.

    Između spotova imamo kratke kadrove s njihovih nastupa datirani ovisno o tome iz koje godine spot gledamo. Zanimljivo je tako vidjeti kako su se dečki promijenili kroz godine – od “Adrenaline” gdje Chino divljački skače i maše svojim dredovima i bez problema vrišti, pa do “White Pony” i “Deftones” gdje transformiran u masnu mrcinu jedva pjeva stvari stare nekoliko godina. Ah, valjda alkohol, droga i godine čine svoje.

    Šteta što na album nisu uvrštene neke stvari koje su Deftones snimili i objavili na pojedinim soundtrackovima, poput “Teething” ili “I Can’t Barely Breathe” koje su zaista izvrsne, a do kojih je ljudima bilo prilično teško doći ili saznati da uopće postoje. “B-Sides And Rarities” bi bio odličan album na kojem su to mogli objaviti.

    Ovaj album je izvrstan za one ljude koji zaista vole Deftones ili su i dalje vezani na jedan način za njih, pa su bili željni vidjeti što su oni još u stanju napraviti. Ako niste fan, onda ovaj album zasigurno nije za vas. To nije album koji ćete pustiti kao podlogu uz vožnju ili kad netko dođe do vas.

    To je album koji poslušate, jer vas stvarno zanima što se skriva iza imena, te ćete odslušati tih sat vremena i vratiti ga u kutiju. Novi album su najavili za sljedeću godinu, stoga preostaje da čekamo to nešto što je prema njima ‘najjače što su ikad napisali’.

    Muziku podržava