Povratak francuske pop princeze s početka ’90-ih

    2281

    Vanessa Paradis

    Divinidylle

    Datum izdanja: 27.08.2007.

    Izdavač: Barclay Rec. / Aquarius Records

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Divine idylle
    2. Chet Baker
    3. Les piles
    4. Des que je te vois
    5. Les revenants
    6. Junior Suite
    7. L’incendie
    8. Irrésistiblement
    9. La bataille
    10. La mélodie
    11. Jackadi

    Od prošlogodišnjeg, po mojem mišljenu, odličnog album grupe Phoenix, sve češće gledam što se događa kod Francuza, pa sam tako nedavno uhvatio simpatičan debi manekenki Plastiscines, tu je bilo i nekoliko njihovih pandana u vidu muških grupa BB Brunes i Naast, a nedavno sam uočio i novi uradak pjevačice Vanesse Paradis.

    Mnogi čitatelji mlađe generacije mogli bi se zapitati tko je ona, a najlakše bi im bilo reći da je žena Johnnya Deppa, ali to je najmanje bitno za cijelu njenu glazbenu priču. Vanessa je pjevačica koja je početkom ’90-ih bila jako popularna, posebno sa svojim mega-hitom “Be My Baby”, koja je bila jako popularna i kod nas, nakon čega su uslijedili mnogi uspješni koncerti, a najupečatljiviji su oni s Peppersima.

    Kasnije je malo zapostavila karijeru, spetljala se s Deepom, rodila djecu, a sada je osjetila potrebu da se malo vrati jednoj od svojih prvih ljubavi, glazbi, pa je tako ovih dana izašao njen peti album “Divinidylle” koji je već došao na prva mjesta u Francuskoj i Beneluxu.

    Na “Divinidylleu” uz Vanessu su radili mnogi francuski autori pa je album dobio mnogo na francuskom štihu. Malu rezerviranost prema albumu mogao bi dati francuski jezik, ali to je tako romantičan jezik, pa pjesme zvuče toliko lijepo, melodično i šarmantno, kao da nema nikakve jezične barijere.

    Muziku podržava

    Otvorenje je pripalo naslovnoj “Divine idylle” koja zvuči kao nešto žešča posveta The Ronettesima ili nekog sličnog ‘girl benda’ s vrlo melodičnom podlogom koju upotpunjuje pljesak ruka. “Chet Baker” je vjerojatno neka romantična poruka dotičnome, a nešto je ujednačenije atmosfere s bogatim orkestracijama i vrlo živahnim pripjevom.

    Les piles” je duet s -M- (francuski rocker pravog imena Matthieu Chedid), pa na određeni način podsjećaju na legendarne Birkin-Gainsbourg, a pjesma (koja je vođena na akustičnoj gitari) je jedna od najvedrijih s albuma. “Dès que je te vois” je više kao neki dance pop u stilu Kylie Minogue, dok joj je “Les revenants” totalna suprotnost pošto je u folk stilu.

    Mirniji tonovi se nastavljaju i u klavirskoj baladi “Junior Suite“, te ponovno pop-folkičnoj “L’incendie“, dok “Irrésistiblement” ponovno uzburka ritmove s vrlo živahnim karipskim dionicama.

    La bataille” kao da ne spada na ovaj album pošto je prepuna elemenata psihodelije s neurotičnim orguljama, ali ipak je zapakirana u pop izdanje koje je vrlo prihvatljivo i nadasve slušljivo. Album završava s “La mélodie” koju vodi pomalo isprekidani ritam, te “Jackadi” koja ima uvod s pjevanjem malog bebača.

    Vanessa Paradis se vratila solidnim albumom koji bi je mogao vratiti na sam vrh francuske glazbene scene, dok će teško ponoviti svjetsku slavu koju je imala prije 15-ak godina. “Be My Baby” je bio i ostat će njezin najveći hit, a nažalost, niti jedna pjesma s albuma nema takav potencijal, makar u cijelosti album uopće nije loš.

    Muziku podržava