John Fogerty
Revival
Datum izdanja: 09.10.2007.
Izdavač: Fantasy / Aquarius Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Neumorni John Fogerty, vođa legendarnih Creedence Clearwater Revival, ‘jedinog rock benda u povijesti čije su baš sve pjesme hitovi’, kako ih voli zvati jedan moj prijatelj, ponovno se pojavio s novim studijskim ostvarenjem. Koje se svojim stilskim izričajem poprilično poklapa s njegovim godinama i iskustvom.
Muzika je to koja povezuje klasični CCR sound s bluesom, R&B-em, soulom i countryem, i u svojem je najvećem dijelu skladana u mirnijem, baladnom do maksimalno srednjeritmičnom okruženju. Izuzmemo li nekoliko, točnije dvije do tri žešće pjesme, s uočljivijim i snažnijim classic rock & hard ritmovima.
Ako i jeste možda nešto slično pokušavao, Fogerty se nikada nije uspio ozbiljnije muzički okrenuti od matičnog benda, za što, objektivno, niti nije bilo potrebe. Period s Creedencima jedan je od najznačajnijih u cjelokupnoj muzičkoj povijesti pa prisjećanje na ta vremena uvijek dobro dođe.
Mada je to teško i dosta nezahvalno raditi, u usporedbi s pretposljednjim albumom “Deja Vu (All Over Again)”, objavljenim 2004. godine, generalno gledajući, “Revival” je daleko više ‘amerikanizirani’, rekli bismo više ‘credenceovski’. Stoga nije na odmet pripomenuti kako njegov opis možda najbolje dočarava naslov jednog od brojnih finih srednjeritmičnih naslova, koji se zove – “Creedence Song“.
Blueserska mirnoća i profinjenost vrlo se lijepo prepoznaje u kompoziciji “Don’t You Wish It Was True“, a one priče o žešćim, rockerskijim aranžmanima, svoje temelje imaju u naslovima “Summer of Love” i “I Can’t Take No More“, koje dosta jako vuku na sedamdesete, odnosno pedesete.
Također, vjerujem da blueseri s afinitetima prema čvršćem soundu neće biti razočarani s “Long Dare Night“, u kojoj je zamjetnu ulogu doigrala i usna harmonika, dok je možda i najbolja pjesma na albumu balada “Broken Down Cowboy“.
Upravo ona po svim svojim linijama, u prvom redu onim vokalnim, najviše podsjeća na ostavštinu benda koji je za svojega kratkog ‘života’ stvorio apsolutno najveći broj pamtljivih pjesama.
No, da nije (opet) napravio dobar album, teško da bi se Fogertyu sve što je napravio sa CCR moglo biti uzimati kao olakotna okolnost prilikom njegove analize.
