Povratak bluesera

Tony Lee King vratio se na glazbenu scenu nakon četverogodišnjeg izbivanja. “The Best Of” presjek je najboljih trenutaka njegove bogate karijere u kojoj je tek manji broj pjesama snimljen na jednom od albuma.

Njegove obrade i autorski uratci samo potvrđuju kako je riječ o vrhunskom glazbeniku kojeg su prije prepoznali u inozemstvu, nego kod kuće.

Iza umjetničkoga imena Tony Lee King krije se Antonio Čulina iz Velike Gorice, za kojega je pokojni Dražen Vrdoljak rekao da je ‘glasnogovornik hrvatskog bluesa‘. U sedmoj je godini počeo svirati usnu harmoniku, zaljubio se u glazbu Ennia Morricconea, no u sedamnaestoj je otkrio razliku između zaljubljenosti i ljubavi. “Six Silver Strings”, album B.B. Kinga iz 1985., odredio mu je životni put.

A on ga je odveo u uistinu čudnom i zadivljujućem smjeru: otpjevao je sa Zabranjenim pušenjem pjesmu “Stanje šoka” (s albuma “Dok Čekaš Sabah sa Šejtanom” (znakovit naslov za svakoga bluesera)), a zatim se zaputio na, kasnije će se pokazati, put dug 20 godina kroz najveće europske gradove (Pariz, London, gradovi u Italiji…), njihove ulice, barove i festivale (London Chelsea Blues festival, Lugano Jazz festival) na čijoj je pozornici stvarao, odrastao i živio blues.

Tony Lee King vjerojatno je jedini hrvatski izvođač koji blues svira profesionalno, a mjesta gdje je sve svirao uistinu je teško nabrojati. Svirao je po ulicama, u Malnarovoj “Noćnoj mori”, prestižnim festivalima, zapravo na bilo kojem mjestu gdje postoje ljudi koji glazbu žele slušati, a ne samo čuti.

Inspiraciju je pronašao u B.B. Kingu, Ericu Claptonu, Johnu Lee Hookeru, Buddyju Guyu, Elvisu Presleyu i mnogim drugima koji su mu pomogli stvoriti vlastiti identitet kojem je i danas dosljedan u potpunosti. Gitara i blues spoj je u kojem se pronašao i koji vješto dijeli s istomišljenicima, jer svi znamo da je prava ljubav jedina stvar koja se množi dijeljenjem.

Iza njega su tri albuma – jedan s obradama, jedan live i jedan autorski – a četvrti “The Best Of” donosi presjek glazbenih ostvarenja između 2000. i 2007. Brojne do danas neobjavljene pjesme, četiri live-snimke, tri pjesme s prethodnog albuma te suradnja s brojnim glazbenicima iz Hrvatske i inozemstva čine sadržaj ovoga albuma jedinstvenim i poželjnim u kolekciji istinskih ljubitelja glazbe te obožavatelja bluesa i srodnih grana.

Čak i vrhunski prateći glazbenici s dugogodišnjim karijerama i nastupima s brojnim domaćim pop i rock zvijezdama kažu kako su se vratili glazbi uz koju su odrasli, koju vole i koju jedino žele svirati.

Blues Tonya Lee Kinga pitak je, uhu ugodan, gitarska vještina vrhunska (vokalu ipak nedostaje izvornosti, što je razumljivo), a repertoar svima prihvatljiv, svatko će pronaći nešto za sebe.

Makar konstrukcija u kojoj ‘svatko može pronaći nešto za sebe’ opasno naginje komercijalizaciji, lijepo bi bilo u Hrvatskoj imati blues kao komercijalu.