Potvrda definicije

Čini se da ni nakon 10 albuma Amon Amarth ne znaju ni oduševiti, ni razočarati, pa bome ni iznenaditi.

Da je vjernim fanovima netko rekao da će izbaciti svoj klasičan očekivani album, da će biti konceptualan, da će tema biti vikinzi (ma nemoj reć!) i da će se zvati “Jomsviking” vjerojatno bi većina njih imala mokre snove.Dečki predvođeni Johanom Heggom (čovjekom koji po filmovima i serijama gostuje u sporednim vikinškim ulogama) dosta često pokušavaju pobjeći od etikete viking metal, jer navodno “Vikinzi nisu imali death metal, već vjerojatno nekakve frulice”. I onda naprave potez koji spada u svaku enciklopediju viking metala. Ma ne samo da spada, nego se nalazi na naslovnici knjige!

Ono čime su ovdje eventualno iznenadili je mrvicu veći utjecaj tradicionalnog metala (i novi bubnjar). Kažu da je uvijek bio tu, ali da su tek sada jasno pokazali i heavy i power dio. Čak su ugostili i metal boginju Doro na pjesmi “A Dream That Cannot Be“, što im nije baš običaj. Nekoliko kratkih recitacija na krajevima ili počecima pjesama samo su dodatno dali taj kazališni moment priči o mladom, nesretno zaljubljenom Vikingu koji slučajno nekog ubije, pobjegne i krene u povratnički vikinški pohod.

Himničke pjesme za uzdizanje krigli (ako već ne mačeva i štitova) u zrak još jednom su dobile svoju epizodu koju vjerno čekaju dvorane diljem svijeta. Zamislite samo kako će djelovati kada odsviraju pjesmu koju su nazvali tako da mi nije jasno kako se toga već prije nisu sjetili – “Raise Your Horns” je toliko očita kombinacija vikinških rogova i onoga što svi metalci dižu na koncertima, da riječi “Raise your horns! / Raise them up to the sky! / We will drink to glory tonight / Raise your horns for brave fallen friends / We will meet where the beer never ends” zvuče prejebeno zabavno. Ako to ne sviraju na turneji, svjesno će zaboraviti na metalnog asa iz rukava.

“First Kill” sve postavlja na dobro poznato mjesto (“I am an outcast All alone / I’m a nomad without home / I am an outlaw I’m disowned / And I am no man’s son“), a na “On a Sea of Blood” ili “One Thousand Burning Arrows” treba vam dobrih 2 sekunde da prepoznate bend.

“Vengenace Is My Name” je odlična brzopotezna peglaona, a ostatak je tu da još jednom potvrdi kako se radi o death metal verziji AC/DC – stil uklesan u kamenu s jako malo prilika da se razočara itko tko je ikada čuo bilo što od Amon Amarth.

Ep na kraju “Back On Northern Shores” samo nam još jednom potvrđuje – ima tu još vatre, ima snage, ima tema i ima vikinga koje će opjevati na nadolazećim albumima. Ono što beskompromisno pokazuju iz godine u godinu – zbilja vjeruju u ono što rade.