Potpuni disbalans albuma

    1122

    Tattva

    Danas je taj dan

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Suzy

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Danas je taj dan
    2. Svatko u svom snu
    3. Zašto?
    4. Svako dijete zna
    5. I’m a Free
    6. Everything Will Be Ok
    7. U Gotta Fight
    8. 2 the Jungle
    9. Shri-nanda-nandana
    10. Govinda
    11. Om

    Od prošlog albuma u osječkom bendu Tattva došlo je do kadrovskih promjena, što nije pretjerano promijenilo put kojim bend korača na novom albumu “Danas je taj dan“.

    “Danas je taj dan” čini jedanaest vrlo ujednačenih skladbi koje prvenstveno balansiraju pop izričajem uz dodatak funka, rocka, pa čak i povremenih jazz improvizacija. U odnosu na bendove na sceni dalo bi ih se usporediti s Markizom uz Flyer trikove ili s već pomalo zaboravljenim Bastardz.To se najbolje osjeća u pjesmama poput najavnog singla “Svako dijete zna” koji daje prpošnost i zabavu, pa vjerujem da je ona i jedna od najjačih aduta na live svirkama. Uvodni dio u kojem se i nalazi spomenuta pjesma nekako mi se čini najtanji jer bend malo previše pokušava uklopiti funky ritmove, pa sve ispada podosta sterilno i neuvjerljivo.

    Ipak, tamo negdje od sredine, album započinje živjeti na pravi način, posebno s pjesmama koje su djelomično ili u cijelosti otpjevane na engleskom. U njima se više približuju klasičnom pop rock zvuku zbog čega pjesme lakše klize, posebno “I’m a Free” kojoj jedino nedostaje nešto žešća produkcija bliža live zvuku i upečatljiviji refren.

    Muziku podržava

    Na samom kraju albuma bend ponovno zapinje na tradicionalnim sanskrtskim napjevima i tamo zvuči najsigurnije što se ponajviše osjeća s pjesmom “Shri-nanda-nandana“, “Govinda” je tek prosječno ostvarenje, dok “Om” solidno zatvara album svojim nabrijanim indijskim melosom.

    Glavni problem albuma “Danas je taj dan” njegov je disbalans i to na više nivoa. Miješanje svega i svačega na albumima često ne ispada najbolje, pa se tako već na prvu može vidjeti da će miješanje tri različita jezika izbiti koncentraciju kod slušatelja. Ok, možda će neki misliti da su to tri različita benda, ali koji bend želi zvučati tako da nema svoju prepoznatljivost!? Sljedeća jasna stvar je što bend prečesto mijenja žanrovske odrednice, pa ispada da su se početak i kraj albuma posvađali jer svaki vuče na svoj kraj, a sredina je ponovno zasebna cjelina.

    Okvirno gledajući, hrvatski dio najslabiji je dio ovog ostvarenja, dok engleski i tradicionalni indijski napjevi zvuče mnogo zanimljivije i dojmljivije što u konačnici albumu daje pozitivnu ocjenu. Rekao bih da je to pravi put za njih, ali ako Hrvati nisu navikli na izvođače koji pjevaju na engleskom, kako će prihvatiti nekog tko pjeva sanskrt!?

    Muziku podržava