Posveta sretnijim vremenima

Tribute albumi su sami po sebi prilično mutna kategorija, počevši od toga tko je ‘zvijezda’ kojoj se odaje počast pa do toga koja zvijezda na zalazu (u usponu) pokušava na tuđi račun uhvatiti estradni vlak za zvjezdani status.

A i sam zvjezdani status je pojam koji je pretrpio tolike teške udarce da je upitno hoće li mu se ikada vratiti sjaj koji je imao u neka druga vremena, u kojima bi većina današnjih zvijezda i zvjezdica svoj najveći medijski domet imala na nekom prvom pljesku i trećerazrednom festivalu lakih nota lokalnog karaktera.

E sad, kad pričamo o ‘nekim drugim vremenima’, osoba koju je nemoguće zaobići je i Ivo Robić. Neki su ga opisivali kao ‘naš’ Sinatra, drugi su se samo divili njegovom glasu, treći mu predbacivali mutne početke estradne karijere (započete na radiju Zagreb 1943.), ali nepobitno je da je Mr. Morgen bio i ostao najpoznatiji i najbolji glas kojeg su ovi prostori ikad imali. Osim toga, jedan je od rijetkih koji se mogao pohvaliti da mu je pjesma bila na Billboardovoj top listi (“Morgen” – 1959.).

Sigurno nije lako snimiti tribute album nekome kao što je Ivo Robić, i ako je postojao netko tko će to dobro napraviti, onda bi to bili Swingersi predvođeni Robertom Marekovićem (ex Fantomi), koji sam za sebe kaže da je deklarirani Robićev obožavatelj.

Mora se priznati da su oni (Swingers op.a.) uspjeli pjesmama, od kojih su neke starije od pola stoljeća, udahnuti novi život a opet ne izgubiti previše od onog stila big bendova i glazbenog štiha orginala. Naravno, na tome se može zahvaliti i aranžerskom dvojcu kojeg čine Ante Gelo i Ivan Popeskić.

A “Samo jednom se ljubi“, pjesmu uz koju su generecije i generacije upoznavale Robića, mogao je dostojno otpjevati isto tako samo jedan izvođač – Oliver Dragojević – definitivno kreativni i izvođački vrhunac albuma, a vrlo vjerojatno i najslušaniji. Već prije spomenuti Swingersi spasili su od propasti “Reci da me voliš” u izvedbi sestara Ivane i Marije Husar (ex Divas) pa čak i njihovo standardno glasovno prenemaganje zvuči zgodno i simpatično u ovoj izvedbi, ali samo zahvaljujući aranžmanu i glazbenoj podlozi.

Iako su uspjeli spasiti izvedbu sestara Husar, to im nažalost nije pošlo za rukom u “Tek samo ti” u izvedbi Suzane Horvat, koja je inače izvrsna pjevačica i kantautorica, ali ova pjesma joj jednostavno nije legla. Uz gore spomenutu Suzanu Horvat, jedina slabija izvedba je “Ching, Ching, Ching” riječke grupe Rivers, ali ipak bi bilo pošteno za reći da su malo veći krivci Swingersi. Aranžaman i glazba u odnosu na njihove glasove na trenutke djeluje napadno i prenaglašeno.

El Nińo s pjesmom “Mexico“, Mildreds s klasikom “Golubovi” i Ivana Starčević s “Ta tvoja ruka mala” su neizbrušeni dijamanti ovog tribute albuma. Ok, Oliver je posebna kategorija, ali ako će itko profitirati pojavljivanjem na ovom albumu, to su onda ova dva benda.

Mariachi-bend iz Zagreba, El Nińo je u svojoj izvedbi unio duh Meksika, fešte i dodao sasvim novu dimenziju orginalnoj izvedbi. S druge strane, Mildredsi su obradili jednu od najljepših pjesama posvećenih Zagrebu dodavši joj zavodljivi ženski vokal i na trenutke unijeli dašak mora, a sve u to laganom ‘take it easy‘ ritmu. Mnogima nepoznata Ivana Starčević tepajući i šapčući izvodi gotovo do neprepoznatljivosti izmijenjenu pjesmu. Možda se nekima neće svidjeti, a možda i hoće, ali u svakom slučaju tako bi ljubavne pjesme i trebale zvučati.

Rijetko koji pjevač bez glasa zvuči tako zabavno i slušljivo kao što je Šajeta, koji u duetu s Duškom Jeličićem izvodi “Serenadu Opatiji“. Iako miljama daleko od vrhunske glasovne izvedbe Ive Robića u orginalu, njih dvojica (naravno uz svesrdnu pomoć Swingersa i prilagođenog aranžmana), uspijevaju izvući maksimum iz pjesme i učiniti je slušljivom i simpatičnom. Možda pomaže i činjenica da pjesmu, kao Istrijani, shvaćaju osobno i pjevaju iz duše.

Izvedbom “Stranci u noći” Massimo još jednom dokazuje tko je danas najbolji glas na našoj estradi. ‘Standardno kvalitetan’ bio bi najbolji opis. Nina Badrić i pjesma “Tiho plove moje čežnje” je isto tako – standardno kvalitetna. Ne donosi ništa novog u izvedbi što bi slušatelja ostavilo bez riječi i na svu sreću nije uništila nježnost i suptilnost orginala.

Nije lako ući u cipele velikog čovjeka, a Ivo Robić to definitvno jest. Robert Mareković i Swingersi s jedne strane kao organizatori i s druge kao izvođači pokušali su i u tome uglavnom uspjeli. “Autobus Calipso” u njihovoj zajedničkoj izvedbi zvuči mnogo ozbiljnije i kvalitetnije nego nedavna obrada grupe Cubismo.

Možda je stvar stila, možda posvećenosti pjesmi i izvedbi, a možda jednostavno obožavatelji imaju bolji osjećaj za nešto što vole. A nema ničega ljepšeg nego kad se nekome ostvari želja i zapjeva sa svojim uzorom kao što je uspjelo Marekoviću izvedbom pjesme “Jabuke i trešnje” u duetu s Ivom Robićem.