Posveta pop glazbi ’80-ih

Ako ste voljeli Johna Travoltu, Oliviu Newton-John i “Briljantin” ili pak “Dirty Dancing” s Patrickom Swayzeom ili “Flashdance” s megahitom “What a Feeling”, odnosno ako ste retro zaljubljenik u kasne ’70-e i ’80-e, onda je Alphabeat bend za vas, bend koji će pobuditi sva lijepa sjećanja iz tog vremena.

Alphabeat je danski bend iz Silkeborga osnovan 2004., a čine ga Anders SG (vokal), Stine Bramsen (vokal), Anders B (gitara), Rasmus Nagel (klavijature), Anders Reinholdt (bas), Troels Hansen (bubnjevi) i James Chinnah (tamburin).

Prošle godine su izdali svoj prvijenac “Alphabeat” u rodnoj Danskoj, da bi nedavno on bio reizdan za ‘ostatak svijeta’ promijenjenog imena “This Is Alphabeat” i nešto izmijenjenih pjesama.

Kao što sam i u samom uvodu najavio, album je prepun diskoidnih pjesmuljaka kakvi su se vrtjeli na plesnim podijima prije 20-ak, 30-ak godina, a kako je retro uvijek u modi, tako su i Alphabeat pronašli svoju klijentelu. Na njih su se čak zakačile i ‘spajsice’, koje su ih htjele za otvaranje njihove povratničke turneje, ali je Alphabeat to odbio.

Kada bih nabrojao sve uzore, trebalo bi mi par stranica, ali da skratim, uz sve navedeno, Alphabeat vuče inspiraciju još od Ace of Base, B-52’s, Kylie Minogue, ali i Wham.

Album započinje simpatično bedastom “Fantastic 6“, koja više zvuči kao neka brojalica s jakom synth podlogom nego kao neka ozbiljna pjesma. Stihovi pjesme su fraze (“Super duper!/Eins zwei drei/Weltpolizei/24/7“) koje zajedno čine šaljivu pjesmicu pa je vjerojatno iz tog razloga postavljena na sam početak ovog izdanja (u originalnom danskom je bila pred kraj).

“Fascination” je jedna power-pop brijačina vrlo plesnog ritma, a slijedi ju “10.000 Nights of Thunder“, koja bi zasigurno našla svoje mjesto na nekom soundtracku remakea “Briljantin”, a vode je stihovi poput “You give me 10.000 nights of thunder/But I will give them all back to you/’Cause you’re so ooh, so ahh, so cool“.

Kako bi Kylie zvučala da je s karijerom krenula desetak godina ranije može se čuti u “Boyfriend“, “What Is Happening” (za koju je nestao upitnik za ‘naše’ izdanje) podsjeća na ranog Elton Johna, “Touch Me Touching You” vrlo je diskoidan (jaki basevi) s vrlo falsetiranim vokalom, “Public Image LTD.” ponovno je vrlo živahna i opićena, prepuna fućkanja i bas-dionica, dok je završna “Nothing But My Baby” vrlo usporenog ritma.

Alphabeat se našao u glazbi od prije tridesetak godina, te vjerujem da bi u ono vrijeme bio jedan od dominantnijih izvođača, bez obzira na zemlju porijekla. Danas, kada je sve staro u modi, sigurno će se pronaći konzumenti kojima će ovaj album biti odličan, ali ipak je on malo promašen, koliko god ga neke pjesme izdižu.

U “This is Alphabeat” se previše osjećaju ideje iskopirane iz ’80-ih, a premalo vlastitog modernog autorskog rukopisa, pa neke pjesme zvuče presmiješno i neadekvatno za današnje vrijeme. Simpatična, zabavno, veselo, sve su to sinonimi za ovaj album, ali nije niti ništa više od toga.