Posvećeno velikom sugrađaninu

Kao i većina sličnih pripovijesti, tako i storija o ovoj kompilaciji pati od neočekivanih obrata.

Edi Cukerić i Maurizio Ferlin 2005. zaputili su se talijanskom glazbenom bardu, rođenom Puležanu Sergiu Endrigu s ciljem da skupa snime album. Endrigova smrt u rujnu iste godine poremetila je te planove, ali je potakla dotični dvojac da snimi posvetu velikom kantautoru. Ime kompilacije je dala Endrigova kćer, po jednoj od njegovih najljepših i najpotresnijih pjesama, klasiku mediteranske šansone, “1947”.

Upravo te godine se dogodio (manje ili više prisilni) masovni odlazak Talijana koji su živjeli na području istarskog poluotoka, na teritorijima današnje Hrvatske i Slovenije. Iako je morao napustiti Pulu, on je svoj rodni grad opjevao gotovo dječje ranjivo, tako da ga slušatelj odmah poželi zagrliti. Mali je Sergio tada imao 14 godina te je s majkom krenuo prvo u Brindisi, pa i Veneciju. Oca je izgubio još 1939. Iako ga život nije mazio, Endrigova muzika emitira beskrajnu radost života, čak i tematski teškim brojevima, i bez obzira na to što se na životnom putu pojavljuju manje sretne stavke, i kad mu glas odaje tugu, u Endrigu uvijek čuči nada.

Po tom zaraznom optimizmu će podsjetiti na The Beatlese, a ova kompilacija zvuči upravo onako kako bi zvučao “Bijeli album” kad bi ga obrađivali razni izvođači. Samo pitaj, nema da nema: orkestrirani pop, jazz, elektronika, bizarnosti, alternativni rock, malo žestoke muzike, klasičan šansonijerski stil, i vjerojatno bi se nit izgubila da odabrane pjesme nemaju tako jaku umjetničku snagu, te evidentnu ljubav i poštovanje svih uključenih u projekt.

Kao i na “Bijelom albumu”, nekoliko snimaka ipak evidentno odudara od ostatka, no autorski i izvođački vrhunci su toliko dobri da se vrijedi malo žrtvovati.

Izvođače predvodi glazbena reprezentacija grada Pule pojačana s nekoliko došljaka sa strane: Massimo (usput je pobrao Porina za “Canzone per te”), Nola, Tamara Obrovac, The Chweger, Gustafi, Livio Morosin, Arsen Dedić te brojni drugi, što profesionalci, što amateri poigrali su se s Endrigovom ostavštinom te ostavili slušatelju mnogo buba u uhu: ako već Endrigo i nije poznatije ime među mlađom generacijom glazbenih poštovatelja, vrijeme je da se to promijeni.