k.d. lang
Recollection
Datum izdanja: 05.03.2010.
Izdavač: Nonesuch / Dancing Bear
Žanr: Country, Jazz, Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Kanađanka k.d. lang (piše se malim slovima jer ona tako želi) već četvrt stoljeća svojim glasom i pjesmama oduševljava one koji od countrya, popa i jazza hoće malo više: konkretno, žele emociju, snagu, eleganciju i nježnost.
Njena vizura nježnosti i emocionalnosti nije tiha i nenametljiva, nego snažna i zaštitnička, no rijetko kad gubi balans kada pokušava pomiriti, za prosječno talentirane umjetnike, dva nepomirljiva pola. Njoj nije problem napisati, a još manje otpjevati takvu pjesmu, a potvrda da je cijeni malo više ljudi od tri glazbena šmokljana u kariranim košuljama stigla je ove godine kad je pjevala u Vancouveru i to ne u nekoj krčmi na rubu grada, nego na zimskoj Olimpijadi.
Olimpijsku normu postigla je još davno, njene refrene pjevali su i još uvijek pjevaju mnogi, između ostalih i The Rolling Stonesi u “Anybody Seen My Baby?” su posudili dio “Constant Craving” i uredno je potpisali (za razliku od, domaćih estradnih diva kojima ne pada na pamet napraviti isto, je li tako Perkoviću “Supertruper” Marko?), što joj je donijelo još malo (zapravo, malo više) zasluženih novaca na njen bankovni račun.
“Recollection” je dvosveščana kompilacija njenog dosadašnjeg rada i da skratimo priču, čini ono što je cilj svake kompilacije – potaknuti slušatelja da pribavi njene preostale radove.
k.d. je predstavljena kao svestrana vokalistica, kojoj ni falset, ni duboki tonovi ne predstavljaju ni tehnički, a ni umjetnički problem – prenošenje emocija na slušatelja je sačuvano bez obzira nalazi li se njen glas na Mt Everestu visokog C, ili na Marijanskoj brazdi dubokog G.
Raspored pjesama je napravljen tako da iduća pjesma ‘nadopunjava’ prethodnu, što će reći da se osnovni ton ploče mijenja polako i postupno, a svaka promjena ‘nadograđuje’ postojeće stanje. Na kompilaciji su prisutna i tri dueta, od kojih najbolji dojam ostavlja “Crying” s Roy Orbisonom (eh, da uskrsnemo Roya pa da se njih dvoje pojave u “Zvijezde pjevaju”?).
Nedostatak kompilacije je taj što je na kompilaciji omjer originala i obrada 50:50, a u njenom kompletnom opusu ipak dominiraju originalne skladbe. I jedan i drugi disk zatvaraju pjesme “Hallelujah“, u različitim verzijama, što je, eto, mali ustupak marketingu, no slušatelj će to bez problema podnijeti, štoviše, vjerojatno će odslušati ovu kompilaciju više puta, a moguće je da oduševljen otrči u prvi CD-shop i dadne nešto teško zarađenih novaca okrutnim diskografskim kućama kupivši još koji album k.d. lang.