Pošteno i poznato od The Jayhawksa

U nekim boljim svjetovima pop-rock bend devedesetih bi bili The Jayhawksi.

Vedre vokalne harmonije, pametno skockan, pitak, radiofoničan zvuk, i naravno, fantastične pjesme bi napravile svoje i The Jayhawkse bismo gledali po dvoranama i arenama. Problem je bio što su pjesme bile i još uvijek jesu fantastične, ali iz nekog razloga The Jayhawksi se nisu značajnije komercijalnije nametnuli. To se nažalost neće promijeniti niti s recentnim “Paging Mr. Proust”, ne zato što je album loš (jer nije), nego zato što i dalje tvrdokorno voze po svojim principima. Izdan nakon 5 godina od posljednjeg, “Mockingbird Time”, “Paging Mr. Proust” je album koji svaka grupa mora napraviti ako želi nastaviti raditi. Iz benda je po drugi put otišao jak (ko)autor Mark Olson, i to je značilo da treba nadoknaditi njegov kreativni doprinos, što su uglavnom i uspjeli. Glavninu autorskog rada je, kao i prvi put nakon Olsonovog odlaska preuzeo pjevač i gitarist Gary Louris i, suvišno je reći, s ostalim članovima složio suvislu, pametnu i emotivnu kolekciju pjesama koja nije toliko ujednačena po kvaliteti, no ima evidentno dobre momente koje je lijepo čuti. U produkciji su Lourisu pomogli Peter Buck iz R.E.M.-a i Tucker Martine. Samo je jedna izrazita loša pjesma (“Ace”), dok u ostatku albuma The Jayhawksi brižljivo čuvaju svoje glazbeno nasljeđe kombiniranja americane sa zvukom The Beatlesa, The Beach Boysa, The Byrdsa i Big Star. Po “Paging Mr. Proust” je raspršeno nekoliko briljantnih kompozicija, počevši od uvodne “Quiet Corners and Empty Spaces” (zašto ovo nije hit prve polovice 2016.?), pa preko nježne “Lovers of The Sun“, “Leaving The Monsters Behind” (s Mikeom Millsom iz R.E.M.-a na pratećim vokalima), i na kraju “I’ll Be Your Key“.

Kao kontrapunkt delikatnim vokalnim harmonijama stoje ‘prljave’ gitare na tragu Neila Younga & Crazy Horse, što u nekim momentima izgleda kao da ne spadaju u istu pjesmu: po osobnom sudu, u inače decentnu “Pretty Roses In Your Hair” nije trebalo ubacivati toliko distorzije i buke.

Unatoč nesavršenostima, ovo je pošteno načinjen album kojim ovaj debelo podcijenjeni američki bend dostojno obilježava 30 godina postojanja.