Posljednji uradak ‘kreativnog tima’

S prethodna dva albuma mlada 23-godišnja Britanka gruzijskog podrijetla zasjela je na čelna mjesta svih važnijih svjetskih top-ljestvica. Kad netko i treći put zaredom uspije ostvariti isto, onda se nipošto ne smije govoriti o slučajnosti, već o iznimnom talentu.

Priča o Ketevan “Katie” Melua prilično je poznata: rođena je 1984. u Gruziji, odrasla u Sjevernoj Irskoj i Engleskoj, gdje ju je zapazio producent i tekstopisac Mike Batt u potrazi za pjevačicom sposobnom pjevati blues i jazz ‘na jedan zanimljiv način’. Kao 19-godišnjakinja već je objavila prvijenac “Call Off the Search” (tek pukom srećom svijet je prvo upoznao Norah Jones) a 2005. uslijedila je repriza stila album “Piece by Piece“.

I što se dogodilo dalje? U nedavnom intervjuu za jedne glazbene novine Katie je potvrdila kako je “Pictures” posljednji album koji će raditi u suradnji sa svojim ‘glazbenim ocem’ Mikeom Battom, kojem će vjerojatno biti zahvalna do kraja života. Njegov utjecaj i glazbeno razmišljanje, pospješeno kvalitetom pjesama i senzibilitetom same glazbenice, uspjeli su prodati gore navedene albume u impresivnih sedam milijuna primjeraka. ‘Kreativni tim’, tako su se bili nazvali.

Katie je postala zrelija, svjesna da je prerasla svog taticu, a preslušavajući tekstove pjesama možete steći dojam kako joj je doista neugodno pjevati poneke doista banalne tekstove svog mentora. I zbilja, sve njezine pjesme na albumu zvuče zanimljivije, svježije i senzibilnije od bilo koje koju je napisao Batt.

Sam album, znakovito naslovljen “Pictures” tematski evocira uspomene na holivudsku staru školu, horor i vestern filmove. Gotovo da je sve kao i prije: dječja neiskvarenost, melankoličnost izvedbe, nepretencioznost, opipljivost atmosfere i trenutka, sjajni folk, pop i blues aranžmani, njezin fantastični glas…

Sve ono o čemu govori u svojim pjesmama kao da dolazi iz stvarnog svijeta, kao da je svaki taj trenutak doista i proživljen uz briljantna zaključivanja bez namjere stvaranja zaključka. Njezine pjesme nikad nisu samo pjevane, već iznova proživljavane emocije. Gotovo da je sve na svom mjestu.

No nužno mora postojati ono čuveno ‘ali…’. Nedostaje uvjerljivost i prisutna je predvidljivost, jer ta zadimljena jazzy formula već je polako istrošena, pa se čini kako je čitav album samo odrađen s pola snage igrajući na sigurnu zadovoljštinu svojih obožavatelja.

Međutim, “Pictures” je mračniji, puno mračniji album od svojih prethodnika (možda nije slučajna obrada “In My Secret Life” Leonarda ‘mračnjaka’ Cohena?). Nemojte sad očekivati čuda, Katie mrači samo u tragovima, ali očito je u kojem bi se smjeru trebala razvijati daljnja karijera nakon izlaska iz ‘kreativnog tima’.

Jer, ruku na srce, budućnost bez Mikea Batta zasad joj ne izgleda perspektivna. A s obzirom da joj je album posveta starim filmovima, bilo bi primjereno zaključiti tekst naslovom pjesme iz jednog Hitchcockovog filma koja kaže “Que Sera, Sera…”