Posljednji udar groma

    1352

    Thunder

    Bang!

    Datum izdanja: 07.11.2008.

    Izdavač: Frontiers Records / Dallas Records

    Žanr: Hard Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. On The Radio
    2. Stormwater
    3. Carol Ann
    4. Retribution
    5. Candy Man
    6. Have Mercy
    7. Watching Over You
    8. Miracle Man
    9. Turn Left At California
    10. Love Sucks
    11. One Bullet
    12. Honey

    Ubrzo nakon izlaska devetog studijskog albuma “Bang!” ovaj londonski kvintet objavio je kako će nakon serije koncerata, koji će biti okončani 31. srpnja u Njemačkoj, na festivalu Rock of Ages u Seebronnu, prestati s djelovanjem.

    Kako su najavili, ovoga puta to neće biti nakratko, kao u slučaju između 2000. i 2002. godine, nego je kraj definitivan.

    Ta je odluka, uz to što je neočekivana, i malo čudna, i to, za mene, iz najmanje dva razloga. Prvi od njih leži u činjenici da su ovo vremena ponovnih okupljanja, odnosno reuniona brojnih bendova, pa se raspadi nikako ne uklapaju u taj ‘trend’, a drugi je taj što su snimili dobar album, pa nedostatak ideja i inspiracije ne bi trebao biti drugi od njih. No, bilo kako bilo, ako će tu odluku provesti u djelo, Thunder će se od svojih obožavatelja dostojno oprostiti.

    Bend koji je početkom devedesetih bio jedan od najprodavanijih u Velikoj Britaniji, snimio je svoj zasigurno najraznolikiji album, u kojem su prepoznatljivom, modernijem hard rocku treće generacije, dodali elemente bluesa, boogiea, countrya, southern i folk rocka, čime je uz očekivanu žestinu, materijal dobio i na čvrstini, kompaktnosti, univerzalnosti, a i zanimljivosti. Recimo otprilike da je Thunder ovdje, da bi sve to postigao, ponešto posudio od ZZ Topa, AC/DC-a, Lynyrd Skynyrda i Bon Jovia. Ili, da budemo direktniji, “Bang!” je ‘najamerikaniziraniji’ Thunderov album.

    Muziku podržava

    Generalno ga secirajući, možemo ga podijeliti na tri podskupine; prva od njih je ona s klasičnijim, žešćim i bržim hard rock pjesmama, druga je ona sa srednjeritmičnim, a treća s baladnim ritmovima, u kojima ima jasnijih obrisa melankolije.

    S time da je u ovima sa srednjim i sporijim ritmovima iskorištena mogućnost manevra, pa je nazočnost ‘popratnih’ stilova u njima osjetnija nego u rockerskijim, kad se već tako izražavamo, naslovima. Usto, pjesme imaju i svoje priče, iako nisu konceptualno povezane.

    Kakav je, recimo, slučaj s prve dvije, “On The Radio” (kritika britanskim radio postajama koje im nikada nisu bile previše naklonjene) i “Stormwater” (tragedija New Orleansa pogođenog uraganom Kathrina), prepunih odličnih, žešćih riffova i melodičnih solo dionica bliskih heavy metalnim, s time da je “On The Radio” brža pjesma sa ZZ Top/AC/DC-ovskim boogie blues gitarama, dok je “Stormwater” više onako ‘radio friendly’ pjesma, s naglašenijim hit potencijalom i dominacijom ‘mid’ tempa.

    Među baladama, koje su ‘okupirale’ otprilike trećinu albuma, tu su “Caroll Ann“, power country rock naslov s akustikama i pianom, snažnijim solažama, u kompletu nalik na Bon Joviev “Wanted Dead Or Alive”, a uz to i s najvećom dozom melankolije od svih ‘sporaka’.

    Melankolije nešto manje ima u tipičnijoj melodic hard rock baladi “Watching Over You“, dok bi “Retribution” mogla biti doživljavana kao modernija imitacija Neil Younga.

    Veliki utjecaj countrya, od svih popratnih stilova najnazočnijeg, sadrži i mješovito ritmična, lagano/srednjebrza/brza stvar “Have Mercy“, što ‘podebljava’ i usna harmonika, praćena s jačim hard riffovima, te vrlo moćnim, onako pravo muškim, kompetentnim vokalima, koji su posebna, istaknuta i uočljiva kvaliteta svih naslova.

    Turn Left At California” je pjesma s najjasnijim country konturama, koje se osjećaju i u akustičnim gitarama, u pjevanju, usnoharmoničnim dijelovima, a sve je začinjeno i banjo izvedbom (Peter Shoulder). A obzirom da se radi, ipak prvenstveno, o hard rock albumu, izdvajanje ćemo završiti s jednim od, tom žanru, najodanijih, vrlo oštrom, hard ‘n’ heavy pjesmom “Miracle Man“.

    I tako, čovjeku ne preostaje drugo doli da ostane začuđen odlukom Thundera da prestane s djelovanjem, no što je tu je, u razloge takve odluke ne treba previše zadirati, jer oni sigurno postoje. Jedino što, opet, vjerujem da nisu usko vezani uz kvalitetu ovog albuma, jer kada bi on bio mjerilo, do raspada moguće ne bi došlo.

    Zato će nakon odlaska ovog benda “Bang!” ostati živo svjedočanstvo da je i nakon dvadesetak godina imao i, što je još bitnije, znao što treba reći.

    Muziku podržava