Poslastica za isfrustrirane tinejdžere

Nakon dvije godine pauze, Papa Roach su izbacili svoj četvrti po redu album, “Getting Away With Murder”. Ako imate 15., u stalnom ste konfliktu s roditeljima i autoritetom općenito i mislite kako je život sranje, ovaj album je prava stvar za vas. No, u slučaju da tražite nešto originalno, zaobiđite “Getting Away With Murder” u širokom krugu. A i cijeli Papa Roach repertoar.

“Getting Away With Murder” je skup pjesmica idealnih za tulume i slična druženja kada nije bitno što svira, osim da nije pretjerano iritantno. Više nije ni bilo za očekivati od benda koji se svaki dan po nekoliko puta vrti na MTV-u.

No, iako je Papa Roach jedan od najkomercijalnijih bendova ikada, oni ipak spadaju u skupinu one malo kvalitetnije komercijale, za razliku od Kid Rocka i inih ‘umjetnika’. Čak ni njihova pojava ne iritira, kao recimo ona Fred Dursta, pa se za njih čak može reći da i nisu tipični nu metalci.

Tematika koju Roachevci obrađuju u svojim pjesmama tipična je za tinejdžere 21. stoljeća; puno depresije, neshvaćenosti, konflikata, slomljenih srca, želje za smrću i slične emocionalne bljuzge. No, moram priznati, teksovi su im na nekim mjestima čak i dobri jer nisu jedni od onih bendova koji forsiraju rimu pod svaku cijenu, čak i ako tako stvore najnevjerovatniju glupost.

Autorska prava svih lyricsa je na sebe uzeo frontman Jacoby Shaddix koji se duboko u srcu očito i dalje osjeća kao izgubljeni tinejdžer pun emocionalnih ožiljaka. Takav image je zapravo i veoma dobar marketinški potez, jer će uvijek imati publiku koja se sa svime time može poistovjetiti. No, s druge strane, Papa Roach zbog toga nikada neće privući pažnju zahtjevnijeg slušateljstva.

U svim pjesmama Roachevci vrte manje više jednu te istu već testiranu formulu koja se dobro prodaje, ali su mi posebno zapele za uho naslovna stvar “Getting Away With Murder” i pjesme “Scars” i “Sometimes”.

“Scars” je pričica o tipu kojem je previše stalo (pretpostavljam do djevojke), želi joj pomoći, ali ne može i na kraju ga ožiljci podsjećaju da je prošlost ipak stvarna. Po tome se očito može zaključiti da s djevojkom nije baš najsretnije završilo. Pjesmica je skroz u redu, možda čak izađe i kao nova singlica.

“Sometimes” svojim početkom užasno podsjeća na radove Red Hot Chili Peppersa, onda su tu neke gitarice i sve je to zapravo zgodno složeno i popraćeno zaraznim refrenom. Čak je i solaža više nego pristojna.

U svakom slučaju, “Getting Away With Murder” je pristojan uradak, ali nije vrijedan pretjerane pažnje zbog svoje neoriginalnosti. Da me netko na cesti jednoga dana priupita da mu objasnim što je to nu metal, rekla bi mu da si posluša ovaj album jer nema boljeg i tipičnijeg primjera.