“Popular Problems” potvrdili velemajstora svog zanata

    3406

    Leonard Cohen

    Popular Problems

    Datum izdanja: 23.09.2014.

    Izdavač: Columbia Records / Menart

    Žanr: Folk-Rock, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Slow
    2. Almost Like The Blues
    3. Samson In New Orleans
    4. A Street
    5. Did I Ever Love You
    6. My Oh My
    7. Nevermind
    8. Born In Chains
    9. You Got Me Singing

    Na “Old Ideas” iz 2012. godine, Leonard Cohen zvučao je najorganskije u zadnjih tridesetak godina. Vjerojatno je na takav zvuk utjecalo intenzivno koncertiranje kojem se Cohen posvetio u zadnjih pet-šest godina potaknut u prvom redu financijskim problemima.

    Iz svakog zla ispadne neko dobro, Cohenovi recentni nastupi su
    oduševljeno prihvaćeni, čemu smo mogli posvjedočiti iz prve ruke i mi u
    Zagrebu i Puli. U svojih deset pjesama, “Old Ideas” ujedno je bio i sjajan
    amalgam različitih Cohenovih glazbenih lica koje je imao u prethodnim
    fazama karijere.

    Popular Problems“, novi Cohenov album, svojim zvukom i stilom se pomalo doima kao nastavak ‘Starih ideja‘. Kako već s nastavcima biva, efekt je donekle razvodnjen, no opet je to album gotovo bez praznog hoda, kompaktan, koncizan i bezvremen kao što je to manje-više uvijek slučaj s Cohenovim djelima. Poodmaklim godinama unatoč, na njemu Leonard Cohen ne djeluje kao čovjek koji živi u nostalgiji i prošlim vremenima. Njega vrijeme nije pregazilo jer nije ni pokušavao žuriti da mu pobjegne.O tome pjeva prva pjesma, oda usporenosti “Slow“. Djelom je ta usporenost sastavljena od mudrosti starijeg gospodina koji zna uživati u životu i ne zamara se trivijalnim tričarijama koje većinu nas zaokupljaju, a djelom je sastavljena od čiste lijenosti. Glazbena podloga je minimalistički electro blues koji pomalo vuče na Depeche Mode. Sve skupa je vrlo ogoljeno, vrlo kul i vrlo seksi.“Slow” nije jedina pjesma koja bi se mogla naći u opusu Depeche Mode. Tu je i “Nevermind” koju bi se moglo podvaliti i na klupskom podiju. Pjesma sadrži sample orijentalnog ženskog vokala, zarazni beat i prkosni Cohenov stav, koji ostaje zagonetan – onaj kojem se inati može biti on sam odnosno jedan od njegovih ega.Almost Like The Blues“, naslovu unatoč, baš i ne zvuči poput bluesa. U njoj, ploveći na laganom latino ritmu, Cohen između redaka (kako samo veliki majstori umiju) postavlja pitanja koja se tiču svakog od nas: kako čovjek može normalno funkcionirati zaokupljen svojim malim brigama (“all my bad reviews“) pored svog pregolemog zla, užasa i patnje koji postoje na ovom svijetu. Da ne poludimo zabijamo glavu u pijesak i puštamo da naše “heart get frozen“, no da bi svijet možda jednog dana bio bolji moramo s vremena na vrijeme misliti i o stvarima o kojima ne želimo misliti, pa makar između redaka.

    U sporom valceru “Samson In New Orleans” Cohen se s tugom i ljutnjom osvrće na nju koja je bila ‘bolja od Amerike’. ‘Ona’ je vjerojatno grad iz naslova pjesme.

    Muziku podržava

    A Street” je pjesma o ljubavnom prekidu čija je koautorica Anjani Thomas i u kojoj stari lisac namiguje sa stihovima: “You put on a uniform / To fight a Civil War / You looked so good I didn’t care / What side you’re fighting for“. O istoj temi nastavlja razmišljati i u iduće dvije pjesme, “Did I Ever Love You” i “My Oh My”. “Born In Chains” je gospel a la Cohen i pjesma s kojom se po vlastitom priznanju, stari bard mučio godinama da je uobliči.

    Glavni Cohenov glazbeni suradnik i koautor većine pjesama na “Popular Problems” je Patrick Leonard koji je reputaciju stekao surađujući s imenima poput Madonne, Rogera Watersa, Eltona Johna i Jeffa Becka. Patrick je bio glavni zaduženi za muziku na albumu i uglavnom je sve napravio kako treba. Aranžmani su napravljeni s odličnim osjećajem za mjeru i primjereni Cohenovom stilu, a opet dovoljno raznoliki da ne budu monotoni. Puhači, violine, orgulje, bluzerske gitarske minijature i promjene tempa začinjavaju zvučnu sliku u pravilnim dozama.

    U nekim pjesmama Cohenov glas se približio Dylanovoj staračkoj rašpi, te je dojam da se gotovo namjerno muči da pogodi note. Nekim se neće dopasti da Cohenov glas više nije tako ‘zlatan’ kao što je bio, drugima, koji vole grublje, neizbrušene stvari, to će dati još patine.

    You Got Me Singing” zaključuje album u nježnom, optimističnom tonu. Evo primjer kako Cohen vidi optimizam: “You got me singing like a prisoner in a jail / You got me singing like my pardon’s in the mail”. Tako to radi majstor svog zanata. Velemajstor.

    Muziku podržava