Leonard Cohen
Popular Problems
Datum izdanja: 23.09.2014.
Izdavač: Columbia Records / Menart
Žanr: Folk-Rock, Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Na “Old Ideas” iz 2012. godine, Leonard Cohen zvučao je najorganskije u zadnjih tridesetak godina. Vjerojatno je na takav zvuk utjecalo intenzivno koncertiranje kojem se Cohen posvetio u zadnjih pet-šest godina potaknut u prvom redu financijskim problemima.
Iz svakog zla ispadne neko dobro, Cohenovi recentni nastupi su
oduševljeno prihvaćeni, čemu smo mogli posvjedočiti iz prve ruke i mi u
Zagrebu i Puli. U svojih deset pjesama, “Old Ideas” ujedno je bio i sjajan
amalgam različitih Cohenovih glazbenih lica koje je imao u prethodnim
fazama karijere.
“Popular Problems“, novi Cohenov album, svojim zvukom i stilom se pomalo doima kao nastavak ‘Starih ideja‘. Kako već s nastavcima biva, efekt je donekle razvodnjen, no opet je to album gotovo bez praznog hoda, kompaktan, koncizan i bezvremen kao što je to manje-više uvijek slučaj s Cohenovim djelima. Poodmaklim godinama unatoč, na njemu Leonard Cohen ne djeluje kao čovjek koji živi u nostalgiji i prošlim vremenima. Njega vrijeme nije pregazilo jer nije ni pokušavao žuriti da mu pobjegne.
U sporom valceru “Samson In New Orleans” Cohen se s tugom i ljutnjom osvrće na nju koja je bila ‘bolja od Amerike’. ‘Ona’ je vjerojatno grad iz naslova pjesme.
“A Street” je pjesma o ljubavnom prekidu čija je koautorica Anjani Thomas i u kojoj stari lisac namiguje sa stihovima: “You put on a uniform / To fight a Civil War / You looked so good I didn’t care / What side you’re fighting for“. O istoj temi nastavlja razmišljati i u iduće dvije pjesme, “Did I Ever Love You” i “My Oh My”. “Born In Chains” je gospel a la Cohen i pjesma s kojom se po vlastitom priznanju, stari bard mučio godinama da je uobliči.
Glavni Cohenov glazbeni suradnik i koautor većine pjesama na “Popular Problems” je Patrick Leonard koji je reputaciju stekao surađujući s imenima poput Madonne, Rogera Watersa, Eltona Johna i Jeffa Becka. Patrick je bio glavni zaduženi za muziku na albumu i uglavnom je sve napravio kako treba. Aranžmani su napravljeni s odličnim osjećajem za mjeru i primjereni Cohenovom stilu, a opet dovoljno raznoliki da ne budu monotoni. Puhači, violine, orgulje, bluzerske gitarske minijature i promjene tempa začinjavaju zvučnu sliku u pravilnim dozama.
U nekim pjesmama Cohenov glas se približio Dylanovoj staračkoj rašpi, te je dojam da se gotovo namjerno muči da pogodi note. Nekim se neće dopasti da Cohenov glas više nije tako ‘zlatan’ kao što je bio, drugima, koji vole grublje, neizbrušene stvari, to će dati još patine.
“You Got Me Singing” zaključuje album u nježnom, optimističnom tonu. Evo primjer kako Cohen vidi optimizam: “You got me singing like a prisoner in a jail / You got me singing like my pardon’s in the mail”. Tako to radi majstor svog zanata. Velemajstor.