Pop-rock zdrav k’o Bajan

Splitski dečko s plaže Zdravko Bajan na svom albumu “Bajan” objavljuje presjek svojih dosadašnjih radova.

Dominira lo-fi pristup, mediteransko višeglasje, akustične gitare koje se izmjenjuju s onim zvečečima u stilu grupe The Byrds, ljubavna tematika te vokali koji podsjećaju na ranog Lennona.

Tako bi nekako glasila suhoparna vijest na dnu stranice vijesti iz kulture. Riječ je o muzičaru koji nikada nije prestao sanjati svoj ljetni romantični san o šezdesetima, pa makar to značilo anonimnost, gorčinu i zaborav, i to bez obzira što mu se pjesme redovito vrte na radiju. Hitovi koje je napisao se svakako ne zovu “Koljem ženu na krvavom groblju” ili “Sumporna kiselina u grlu”, nego “Lijep i sunčan dan” i “Ludo zaljubljen” – obje je širem svjetlu javnosti dočarao glas Nene Belana.

“Bajan” u sedamdeset minuta daje jasnu sliku kakav smo talent svih ovih godina bezočno ignorirali. Pjesme evociraju vrijeme kada ništa osim sunca, mora i djevojaka nije bilo važno. Kolekcija “Bajan” je otrov za cinike. Slušajući Bajanovu muziku čovjek je skloniji povjerovati da su splitski šarmeri (popularno nazvani galebovi) zavodili strankinje na način kako to Bajanova muzika čini sa slušateljevim ušima, a ne onako kako bi to činio, što ja znam, Željko Kerum.

Osim poznatih “Ludo zaljubljen” i “Lijep i sunčan dan” tu su i potencijalni hitovi “Ljubav je to” (uskrsli Byrdsi), “Ja bih htio“, “Na istoj frekvenciji“, “Hladne noći“, “Kompromis” i tako dalje. Crna rupa je “Camon” s povratnicima Kuzma i Shaka Zulu, a i “Sunčan dan” je doživjela bolju verziju na davnašnjem, 15 godina starom albumu ”Izgubljene vrpce”. “Jugo” je također poznata pjesma u izvedbi Nene Belana, a ova verzija je bitno slabija. Što se tekstova tiče, inspiracija povremeno kihne, pa se prečesto spomene nešto u smislu “pijem da zaboravljam”.

Kao najjača pjesma izdvaja se “Ljubav je to” (osim što je potencijalni hit, pjesma je odlična za marketinšku kampanju neke od bogatih telefonskih kompanija i ne, ovaj put nisam podrugljiv), a mirni instrumental “Uspavanka” zaključuje ploču. Ovo je neki drugi Split, romantičan, upristojen, introvertiran. Čak se spominju Bachove fuge – dotle ide.

Iako ova kolekcija nije bez mana, ona svakako zaslužuje punu pažnju onih koji nisu digli ruke od one pop-rock muzike koja može podariti punu paletu emocija: zaljubljenost, razočaranje, priželjkivanje, a ne nužno minuse, pluseve, Amere, Ruse.