Pop-punk-metal depresiv za djecu i omladinu

    1103

    Stranci

    Kirjetukinor?

    Datum izdanja: 20.11.2009.

    Izdavač: FV Music

    Žanr: Metal, Pop, Punk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Oluja
    2. Diži ovde
    3. Kirjetukinor?
    4. 42
    5. Z $ Z (Zgrabi n Zbejži)
    6. Zemlja
    7. Rdeča raketa
    8. Rücktritt
    9. Kao da je
    10. Alkohole
    11. Rdeča raketa

    Stranci su bend koji dolazi iz Europske unije (točnije Slovenije), zato na svom albumu “Kirjetukinor?” pjevaju na 5 različitih jezika od kojih su 3 službeni jezici EU (engleski, njemački i slovenski), a 2 će možda to postati (hrvatski i ruski).

    Stranci dolaze iz Celja, iza njih je jedan samizdat album, a ovo je prvo ‘pravo’ izdanje. Osjeća se da su ove pjesme svirali dugo, dugo vremena prije nego što su ih odlučili snimiti. Glavni njihov adut je međusobna kemija između članova. Zbog toga se, valjda, i osnivaju bendovi, da zvuče baš ovako ‘galvanizirano’ kao Stranci.

    Stranci imaju nešto od svoje davne sugrađanke Barbare Celjske, koju su ‘od milja’ zvali Crna kraljica (Kir je tuki nor znači tko je ovdje lud): igraju na mračnu žestoku muziku – je li to punk, rock, soft-metal, metal, heavy-rock, pop-punk – odredit će Interpol. Doduše, muzika možda i nije toliko mračna koliko je žestoka, ali publika od 13 do 20 godina bi je mogla razumjeti kao mračnu.

    Bubanj, bas, gitara, glas je dobitna kombinacija ovog albuma, iako, za žestoku muziku su povremeno previše ‘umiveni’ i ‘svileni’. Što se lirike tiče, svaki koji u tekstovima Stranaca traži novog Ivu Andrića mogao bi ostati razočaran: riječ je o prilično klišeiziranim rješenjima ljubavne tematike, no čini se da je njima muzika ionako zanimljivija nego hoće li refren imati kakvu duboku poruku ili neće.

    Muziku podržava

    Unatoč jezičnim akrobacijama (a gdje su starogrčki i latinski?) album zvuči stilski vrlo koherentno i uspijeva uvjeriti slušatelja da je muzika jedan jezik, unatoč tome što povremeno (na primjer na pjesmi “Zemlja” koju pjevaju na ruskom) zvuče ‘šuplje’, neinspirirano i neuvjerljivo.

    “Kirjetukinor?” je simpatičan album koji ne otkriva daleke svjetove i dovoljno je dobar da generira nekoliko dobrih singlova koji bi mogli privući pažnju šire publike. Prije svega tu je “42” na engleskom, a “Oluja” i “Diži ovde” bi mogle biti hit kod depresivnijih srednjoškolaca ili onih pripadnika naše mladosti kojima je jako, vrlo, uistinu i doista mrska muzika Justina Bienera i/ili Milana Stankovića.

    Muziku podržava