Pop album s jazz aranžmanima

Herbie Hancock, na svjetsku je glazbenoj sceni prisutan već više od četrdeset godina. Ispravnije bi ga bilo nazivati jednom od jazz legendi, bolje rečeno jednom od najkontroverznijih figura jazz povjesti, isto što je bio i njegov mentor Miles Davis dok je bio živ. Hancock je izvanserijski glazbenik koji godinama svojim pijanom i klavijaturama miješa ‘klasičan’ jazz s raznim drugim stilovima kao što su blues, funk, r&b, gospel, ali i unatoč tome opet ima snage ostati sasvim svoj, unikatan, prepoznatljivih pozicija u jazz svijetu. Velik je broj pijanista koji su nadahnuti Herbieovom karizmom i umijećem pokušali napraviti slične uspjehe, no u pravilu on se nikad nije mogao tako lako kopirati.

Hancock je već u ranoj mladosti otkrio čari pijana. Počeo ga je svirati sa sedam godina, uskoro se o njemu počelo pisati kao o čudu od djeteta, pa je tako svoj prvi pravi koncert sa čikaškim simfoniarima održao kada je imao svega jedanaest. Svoju diskografsku povijest počeo je 1961. na poziv Donalda Byrda da pristupi njegovom sastavu, dok nedugo zatim počinje i solo karijeru. Vrhunac toga doba, zbio mu se 1963. godine, kada pristupa bendu velikog Miles Davisa. S ovom legendom, Hancock ostaje svirajući pet godina.

U slijedećih trideset godina Hancock svira puno, osim redovitih solističkih izdanja, surađuje sa gomilom glazbenika, čak jednom nastupa s nekadašnjim kolegama – 1965 Miles Davis Quintet za vrijeme Newport Jazz Festivala 1976. godine (ali naravno bez Davisa)…

Za popratiti čitavu karijeru Herbie Hancocka potrebna bi nam bila jedna temeljita studija, pa se stoga koncentrirajmo na njegov posljednji studijski album “Possibilities“. Album je to dueta, sadrži deset pjesama. Hancock je na njemu okupio neke eminentne zvijezde pop glazbe, kao i neke nove nadolazeće ljude svjetske glazbene industrije.

“Possibilities” u mnogo čemu nalikuje na odličan, Grammyjem nagrađen “Genius Loves Company” posthumno objavljen album Ray Charlesa. Čak je i objavljen točno godinu dana poslije njega. “Possibilities” je odlična prilika da vidimo kako to izgleda kada se jazz veteran poigra pop glazbom.

Hancock duhovito kaže: “Pozvao sam goste da otpjevaju pjesme na svoj način, a ja sam ih uglazbio na svoj“. A lista gostiju na ovom albuma je više nego zadovoljavajuć – od Johna Mayera (dobitnika Grammy nagrade za pjesmu godine “Daughters”), standardno dobrog Santane, preko Annie Lennox i Paula Simona, do odličnog Stinga.

Od pjesama, posebno bi trebalo izdvojiti “Sister Moon” u izvedbi Stinga, “I Do It For Your Love” Paula Simona, vrlo zanimljivu obradu “When Love Comes To Town” koju pjevaju Johnny Lang i Joss Stone. Ipak meni osobno, najupečatljivija je uvodna stvar “Stitched Up” koju je za potrebe ovoga rada otpjevao John Mayer.

Sve u svemu, ovo je zanimljivo izdanje. Herbieevo očijukanje sa mainstream pop glazbom, siguran sam približit će njegov prepoznatljiv jazz izričaj svima onima koji takvom stilu muziku inače nisu previše skloni.