Ponovni talijanski knock out Engleza

    952

    Confield

    Confield

    Datum izdanja: 09.04.2012.

    Izdavač: Confieldofficial.com

    Žanr: Alternative, Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Shortcuts To Happiness
    2. One Morning
    3. Hidden Away
    4. Resolution
    5. Jungle Camp
    6. Our Room
    7. Big Big Bang
    8. Nightbus Lovers
    9. No Man’s Land
    10. White Ribbon

    Pred nekoliko mjeseci imali smo priliku vidjeti kako Talijani gaze Engleze u njihovoj igri. Da, riječ je o nogometu i Euru. Nogomet više nije jedina stvar gdje su Talijani bolji od Engleza na ‘njihovom terenu’.

    Posljednjih godina mogli smo vidjeti da su mnogi bendovi s Otoka izblijedjeli, posebno oni za koje su Ian Curtis i Joy Division glavni motivatori stvaralaštva. Editorsi više nisu ono što su pokazivali na prvom albumu, White Lies ispali su potpuno lažni kao što i njihovo ime sugerira, a kada njima nadodamo američke bendove koje Britanci idoliziraju poput Interpola i The Killersa, potpuno je jasno da nije teško biti bolji, upečatljiviji od navedenih.Ok, svi spomenuti bendovi imaju zavidne karijere, neki od njih pune klubove, a neki čak i stadione poput The Killersa. Live performans im je dobar, ali studijski dio kaska za time, kao da su najbolje ideje ispucali na samom početku karijere, pa sad balansiraju prosječnošću, ako ne zapnu još i niže.Ako želite nešto novo i svježe na tom planu, lijek dolazi iz Rima i zove se Confield.

    Vjerujem da mnogi nakon prvog slušanja neće moći vjerovati da je ovaj bend iz Italije, a razlozi su višestruki. Svima je potpuno jasno da će kad dođu u Italiju naići na probleme jer tamo malo stanovništva zna engleski jezik. Confield pjeva na engleskom, i to perfektnom, što će pojačati dojam da su zapravo Englezi. Kada tome nadodamo odličnu produkciju, gdje je sve potpuno na svojem mjestu lako možemo zaključiti da bi dobili neviđeni hype da su Englezi. Ipak, Confield su Talijani.

    Muziku podržava

    Bend je nastao 2009., te su malo po malo gradili karijeru. Vrijedi istaknuti da su dijelili pozornicu s Ryanom Jarmanom iz The Cribsa i Alexom Kapranosom iz Franz Ferdinanda, a ponajveća čast bila je kada su izabrani od strane Petera Hooka kao support za “An Unknown Pleasures Celebration” turneju po Italiji.

    Album je jednostavnog naziva, dobio je ime po bendu “Confield”, a sadrži deset pjesama i može ga se skinuti sa službenih stranica benda jer su se dečki odlučili za takav način izdavanja, samo u mp3 formatu bez diskografa. Time su dobili indie širinu i manjak medijske promocije koja bi ih sigurno digla na viši nivo od onog na kojem su sada.

    Kao što sam već i ranije rekao, pjesme su u duhu Iana Curtisa i Joy Divisiona, odnosno svih spomenutih bendova koji prate trend post punk revitalizacije posljednjih godina. Razlika Confielda u odnosu na druge je taj što zvuče moćno, prodorno, izražajno, svježe… Rekao bih i stadionski jer ovakvom bi svirkom bezbrižno mogli otvarati koncerte U2 ili Kings of Leon, a da pritom njihova svirka ne zvuči premlako.

    Favorita bi moglo biti mnogo, možda laganija “Nightbus Lovers” koja malo evocira na U2 i R.E.M., možda uvodna atmosferična i višeslojna “Shortcuts To Happiness” ili možda “One Morning” koja je predodređena za jedan od budućih singlova, dok je “Hidden Away” pravi zgoditak i jedna od najljepših ‘joydivisionskih’ pjesama zadnjih desetak godina. Šteta je samo što se na albumu nije našao i raniji odličan singl “Polaroid“.

    “Confield” je vrlo dobar album koji vrijedi badava skinuti i uživati u njemu. Da, znam, nikad niste čuli za njih, ne vrte ih na radiju, nema ih po televiziji, nemaju velike turneje… Talijani su koji zvuče engleski. Tko bi za njih napravio hype? Talijani slušaju canzone, a Britanci rijetko slušaju nešto što nije njihovo, pa je pravo zadovoljstvo čuti nešto što nije dobilo nikakav hype, već se dokazuje vlastitom kvalitetom.

    Muziku podržava