Ponoćni kauboji? Ne, riječki kauboji!

    3753

    My Buddy Moose

    Wonderful Feeling of Emptiness

    Datum izdanja: 01.03.2010.

    Izdavač: Dancing Bear

    Žanr: Americana, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Finally
    2. Something To Cry About
    3. Alone
    4. Scary Feeling
    5. Morning
    6. Tonight
    7. Drunk
    8. Dance
    9. Las Nubes Peligrosas
    10. Wonderful Feeling
    11. When I Say
    12. I Don’t Care

    Četiri godine nakon istoimenog debija Riječani My Buddy Moose izdali su novi album i pokazali da i mediteransko okružje može biti sasvim inspirativno za ‘pustinjske’ akorde.

    Njihov prvi album bio je pravo osvježenje na domaćoj rock-sceni na kojoj se do pojave ovog benda nikada nije rabio termin ‘americana’, ali danas je redovito prva odrednica kojom opisujemo ovaj, danas više ne tako nepoznat, riječki kvartet. Mi ćemo si, pak, laskati da smo ih među prvima ‘skužili’, proglasivši ih najboljim novim (domaćim) izvođačem 2006. godine.

    Wonderful Feeling of Emptiness” najavljivao se još prije dvije godine, no njegovo snimanje malo se oteglo pa je album koji se ‘kuhao’ na potezu Rijeka-Pula-Ljubljana svoje premijerno zagrebačko predstavljanje imao početkom veljače u KSET-u. Unatoč ovako dugom razdoblju, sindrom drugog albuma u potpunosti je zaobišao My Buddy Moose, iako je nekoliko udarnih hitova već odavno zaživjelo na live-svirkama i time umanjilo ‘faktor iznenađenja’ koje donosi još nepreslušani materijal.

    Možda je netko očekivao da će nakon završne pjesme prvog albuma, prekrasnog instrumentala “Crossing the Big River” s kojim su ‘zaplivali’ po teritoriju Calexica, nastaviti u tom smjeru, no novi album ipak ne donosi nijedan instrumental, već isključivo vokalne pjesme koje se i dalje oslanjaju ponajviše na tradiciju americane, od koje su naši Riječani samo geografski miljama daleko.

    Muziku podržava

    Već na početku nalaze se tri ponajbolje stvari – uvodna “Finally” ono je što su na prošlom albumu bile “Bad Day” ili “Music” – žustar, poletan, gitarski alt-country komad, ‘podebljan’ mandolinom Matka Botića, inače gitarista benda.

    Scary Feeling“, pak, počinje lagano, no negdje na sredini pjesme gitare se zahuktavaju i uz predivan stih “I need a piece of your teenage lust” odvode vas u jednu od najljepših priča ovog albuma za koju vam treba samo daljinski i tipka repeat.

    Titulu najljepše pjesme ipak dajem sjetno-melankoličnoj laganici s južnjačkim štihom, “Something To Cry About“, još jednoj emotivnoj ispovijesti autora Luke Benčića (“I always knew how to give you something to cry about / I always knew how to crawl back to you after I fucked it up / till one day you didn’t wanna see me around“), gdje se u ulozi back-vokala pojavljuje i riječka ženska gospel-skupina Rivers koja broji sedam članica.

    Uz bok ovim trima pjesmama stoji i country-duet “Tonight“, koncipiran kao igra ‘zavođenja’ muškog i ženskog vokala (“why don’t we do it tonight, we always have morning for regrets“), baš onako kako su nekada radili Gram Parsons i Emmylou Harris u The Fallen Angels, s time da je ‘Emmylou’ ovdje izvjesna Silvija Gaćina koju treba posebno pohvaliti.

    Izdvojila bih još i “Drunk” čija gitara na početku malo vuče na surf i koja je također jedna od boljih trenutaka albuma, ali to ne bih mogla reći i za vokalnu suradnju sestre i brata Benčić – “Las Nubes Peligrosas” čiji mi neuvjerljiv španjolski jednostavno ne sjeda.

    Za kraj namjerno ostavljam ono čime su obilovale najave albuma, a to su gostovanja ‘svjetske americana elite’, točnije Chrisa Eckmana i Howea Gelba – naime, iako su svoje instrumente odsvirali na čak 6 pjesama – što je ravno polovica albuma – njihov utjecaj na sam zvuk benda i nije toliko presudan (bilo bi možda upečatljivije da je Gelb nešto otpjevao?) te preostaje samo zaključiti da će ovu dvojicu glazbenika biti puno zanimljivije gledati uživo, na nekom nastupu s bendom.

    Teško je reći je li ovaj album bolji od svog prethodnika, budući da su meni zaista oba jednako draga, no možemo potvrditi da je “Wonderful Feeling of Emptiness” nastavak ‘posvete’ majstorima americane i album kojim su My Buddy Moose čvrsto definirali svoj prepoznatljiv rukopis na hrvatskoj rock-sceni.

    I još jedna molba: na sljedećem albumu otisnite tekstove u knjižici – i mi bismo voljeli koji put zapjevati s vama!

    Muziku podržava